Posted by Naoko se čini jako neobičnim to što evanđelja o Blaženoj Djevici Mariji, kao uostalom i o njezinom suprugu sv. Josipu, kojeg tradicija Crkve najčešće naziva zaručnikom, govore vrlo skromno. Zašto je tomu tako? Zato što je evanđelistima ponajprije Isus u centru, a Marija i Josip su u službi njemu tj. izvršenju Božjeg plana spasenja po njemu. Razumijevajući evanđelja na takav način uopće se ne čudimo što u njima ne nalazimo više informacija o Mariji i Josipu. Josip je bio tesar, dakle, jedan vrlo jednostavan čovjek, potpuno odan Bogu i predan brizi o Mariji i Isusu. On nam je primjer brige za obitelj ali ujedno i primjer zauzimanja za pravdu i istinu jer ga evanđelja, nimalo slučajno, najčešće nazivaju pravednim. Ukratko, možemo reći za Josipa, čiju ni jednu jedinu riječ u evanđelju ne nalazimo, da je čovjek od riječi a ne govorā.
Marija je, pak, naša nebeska Majka, uzor vjere i života, zagovornica kojoj se rado utječemo u svojim potrebama. Marija je immaculata, tota pulchra, bezgrešna, predivna, sveta i besprijekorna. Bog je Blaženu Djevicu Mariju unaprijed očuvao od svake ljage istočnoga grijeha još u utrobi njezine majke sv. Ane, da bi je tako pripravio da bude dostojan stan svome sinu – Spasitelju svijeta. Bog ju je unaprijed izabrao i ona je kasnije svojim „fiat“ (neka mi bude) prihvatila nedokučivi Božji plan s njom. Naravno, nije unaprijed znala što će sve taj plan podrazumijevati ali neznanje ju ipak nije priječilo da se potpuno prepusti u Božje ruke. Doduše, nije upala u fideizam, slijepu vjeru, već je odmah nakon najave, dotad nečuvenog Božjeg plana spasenja ljudi, pitala anđela (poput pravog teologa) kako će to biti - tražila je objašnjenja. Samo ih je okvirno dobila i prepustila se da je Bog vodi.
Slično je bilo i s Josipom. Ni on nije dobio sve odgovore, samo šturi nacrt. Anđeo mu se Gospodnji ukazao u snu i poručio: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih" (Lk 1, 20).
Ukratko, vjera je nadopunjavala nedostatak odgovora i omogućila Mariji i Josipu da se upuste u avanturu s Bogom.
Bog i nas poziva
Poput Marije i Josipa Bog i nas poziva da mu budemo suradnici i graditelji novoga svijeta. Neke je pozvao na specifičan način života (kao svećenike i redovnike), da poput Marije Krista prvo prihvate, odrastu uz njega dobro ga poznajući kroz poznavanje Svetog pisma i molitvu te da ga drugima nose. Svakako svaki kršćanin je na svoj način pozvan svjedočiti Krista i nitko te dužnosti nije oslobođen. Poslanje je isto ali se vrši na različite načine, sukladno službama, ulogama i sposobnostima koje svaki kršćanin ima u obitelji, na poslu, u društvu.
Poput Marije pritom i mi nedovoljno znamo o Božjem planu s nama i često se tjeskobno pitamo kako će to biti, što Bog želi s nama. To neznanje onoga što nas očekuje ne bi nas ipak trebalo previše sputavati niti ispunjati neizvjesnošću. Naime, Bog zna što radi i ispunja mirom i sigurnošću one koji mu se predaju. On će stoga onima koji ga ljube sve izvesti na dobro, kako ističe sveti Pavao (Rim 8, 28). Kad Bog nekoga poziva on ga ujedno i osposobljava za poslanje koje mu je namijenio. Od nas se, dakle, samo traži da surađujemo i da ne budemo nestrpljivi ako ne vidimo odmah plodove, u obitelji, u poslu, u brizi za opće dobro.
Treba prihvatit to neznanje, često i neizvjesnost, misterij života, smrti, ljubavi, bolesti... Ako ih čovjek ne prihvati onda će ga život izluditi. Pretvorit će ga u cinika koji sve obezvrjeđuje ili u depresivnu osobu koja se ničemu ne divi.
Prihvaćati misterij života i učiniti najbolje što se u konkretnoj okolnosti može ključ je koji otvara vrata smisla i ljepote života. U tome su nam Marija i Josip veliki uzori.
Marija kao Kovčeg novog saveza
Ivan evanđelist portretira Mariju u Otkrivenju kao ženu, zaogrnutu suncem, kojoj je mjesec pod nogama. Ivanovo viđenje zapravo počinje otvaranjem Božjega hrama u nebu: “I pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu” (Otk 11,19). Kovčeg saveza bio je skriven više od pet stotina godina - od početka babilonskog sužanjstva kad ga je prorok Jeremija, iz straha da ga ne obeščaste neprijatelji, sakrio na mjesto koje “će biti nepoznato sve dok Bog ponovno ne sabere svoj narod” (2 Mak 2,7).
To obećanje ispunjeno je u Ivanovu viđenju u kojem on vidi Kovčeg novoga saveza: “Znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima” (Otk 12,1–2). Ivan ne spominje bez razloga Kovčeg saveza i potom nastavlja govoriti o Mariji. Poput crkvenih otaca i mi s Ivanom zaključujemo - Marija je Kovčeg novog saveza. Stari kovčeg sadržavao je Dekalog (deset zapovijedi uklesanih na kamenu), zatim Aronov štap (simbol svećeništva) i manu (nebeski kruh kojim su se Izraelci hranili u pustinji).
Marija, kao Kovčeg novog saveza, u svojoj utrobi nosi Riječ Božju, Spasitelja koji donosi novi Zakon koji nije upisan u kamen, već u srca ljudi (usp. Ez 36,26); svećenika novoga Saveza (usp. Heb 9,15) koji je nebeska hrana za život vječni (usp. Iv 6,51).
Marija tako postaje mjesto Božje prisutnosti. Ona je zbog toga jedina od ljudi koja je bez grijeha začeta i bez grijeha živjela, jedina uznesena na nebo dušom i tijelom, uzdignuta iznad svih anđela i proglašena kraljicom neba i zemlje. Njezino bogomajčinsko izabranje ne znači da je bila pošteđena zemaljskih poteškoća. Štoviše, s Kristom je morala proći sve njegove muke: trpjela je progonstvo, siromaštvo i osudu te u konačnici gledala kako joj sin jedinac biva mučen i ubijen.
Marija uznesena na nebo
Slavimo, dakle, uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo. Crkva nas uči da je poslije ovoga zemaljskog života Marija dušom i tijelom bila uznesena na nebo. Ona je odmah u potpunosti okusila uskrsnuće tijela i potpuno spasenje u Kristu. Gospodin i nas poziva u istu nebesku slavu, jer je i nama namijenio uskrsnuće tijela. Gospodin je i nama pripravio stanove u svojoj kući. Preko sv. Ivana nam to poručuje: "U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja" (Iv 14, 2-3). I nas, dakle, očekuje mjesto u Kući Očevoj u koju je prva od svih ljudi, ušla upravo Blažena Djevica Marija.
Kao što Mjesec reflektira svjetlost primljenu od Sunca tako i u Mariji vidimo odsjaj Božje istine i dobrote.
O Mariji Crkva govori i kao o zvijezdi nove evangelizacije. Za novu evangelizaciju je u današnjem vremenu potrebna posebna smionost, a ona je odlika rijetkih ljudi; onih koji svijetle kao da su s onoga svijeta. Onih kojima je strah najveći neznanac a radost vjerni suputnik. I oni su poput Mjeseca - svijetle osobito onda kad je tama oko njih. A njihova svjetlost i nije njihova. Ona je samo odsjaj velikog Svjetla, Boga koje prosvjetljuje svakog čovjeka (usp. Iv 1,9), svakog koji stoji blizu Svjetla i njegovom snagom druge obasjava.
Bog je svojega Sina Isusa Krista preko križa i smrti doveo do slave uskrsnuća. Bog je i Mariju, svoju vjernu službenicu, nakon teška životna puta dušom i tijelom uznio na nebo. Isti put Bog je predvidio i za nas - preko trnja do zvijezda. Potrebno je stoga već sada, unaprijed se vidjeti spašenima da bi lakše prihvatili i nosili svoje životne križeve te kako bi pomogli drugima nositi njihove. Samo na takav način naš će život biti ispunjen smislom, nadom i istinskom radošću. Neka nas u vršenju poslanja koje od Boga primismo resi mirnoća i odanost svojstvena njegovima, a majka milosrđa Blažena Djevica Marija, na nebo uznesena, neka nam u tome bude zagovornica i trajno nadahnuće.
fra Ivica Jurić