Posted by Zašto si kadgod žalostan i potišten, pa i smeten? U neke dane jako trpiš duhom. Koji put se treseš pred promisli na Boga, na svoje pogreške i nezahvalnosti. Dok to proživljuješ, ipak je On u srcu i duši. To je kušnja, da se bolje vježbaš u poniznosti, pouzdanju i otcijepljenju od sebe i svega stvorenoga.
Gospodin hoće da se po trpljenju bolje očistiš i više se ujediniš s Njime. Dakle, sve to podnašaj, ali se kod tih misli, impresija, nutarnjih previranja i uzbuna ne zaustavljaj, niti se osvrći na njih, već ostani sjedinjen svetom voljom Božjom, ponizan, ustrpljiv, pouzdan i vjeran svojoj dužnosti i svome poslu.
fra Ante Antić