Ti si me izabrao, kad su me ljudi napustili.
Kad sam drugima bio nevažan.
Ti si ostajao uz mene i kad sam napuštao iz dana u dan ovaj svijet.
Koji još uvijek me zarobljava i dira.
Odabrao si me za sebe, kad ničim to zaslužio nisam. Gledao u meni ono malo nutarnje lipote koju si mi dao.
Čistio mi srce godinama. Tesao tamo gdje brazde i rane ostavljao je život.
Tvoj sam izbor, Isuse!
Pa zar to mi je malo?!
Zar sam toliko ohol, nezahvalan, sebičan?!
Samo ono što u Tebi je, ljubavi je i štovanja vrijedno.
A gle sve ovo izvanjsko, ovo moje, tek iluzija je!
Vražja zamka.
Tari mi kosti, Gospode!
Tari mi želje pogubne.
Tari sve moje slabosti.
Obriši moje suze čvrstom i pravednom rukom svojom.
I pogledaj me blago k'o što Ti znaš.
I reci mi, Isuse, da sve će biti bolje.
Da bit će dobro.
Najbolje.
Reci mi u ovom trenu samoće.
Koju izdizanje mi donosi.
Reci da moj život borbe vridi.
I da sve jednom dobit će boje.
I da neću ostati sam.
(fra Lazar Perica)