Sveta Katarina Sijenska, djevica i crkvena naučiteljica

BogoslovPosted by

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 11,25-30)

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Gospodnja.

***

Danas je blagdan Svete Katarine Sijenske, djevice i crkvene naučiteljice. Rođena je u Sijeni 1347. godine kao dvadesetčetvrto od dvadesetpetero djece svojih roditelja. Mlada je u ušla u Treći red Sv. Dominika i postala poznata po svojem dubokom molitvenom životu, djelima ljubavi, a pogotovo po sposobnosti da pomiruje zavađene obitelji, gradove i države. Imala je dar posredovanja rješenja u mnogim teškim prilikama u osobnom i društvenom životu. U narodu su je zvali „mama“. Odigrala je veliku pozitivnu ulogu u životu Crkve svoga naraštaja, koja je tada proživljavala jednu od svojih najtežih povijesnih kriza.

Pod pritiskom francuskih kraljeva pape su od 1309. godine stolovali u Avignonu, dok onamo 1376. godine nije došla Katarina Sijenska i uvjerila tadašnjeg papu Grgura XI. da se vrati u Rim. Potom je Grgurova nasljednika Urbana VI pomirila s građanima Firenze, a kad je dio kardinala izabrao protupapu Klementa VII. otišla je u Rim gdje je kardinalima održala snažan govor. U Rimu je i umrla 29. travnja 1380. godine. Iz ovih nekoliko podataka vidi se da je riječ o iznimnoj žena koja je pred svima imala autoritet sličan onomu kada je Isus govorio u kafaranaumskoj sinagogi pa su prisutni ljudi bili zaneseni njegovim naukom, jer ih je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. (usp. Mk 1,22).

A ta velika žena koja je govorila s većim autoritetom nego pismoznanci jedva je bila pismena. Nije imala nikakvo formalno obrazovanje. Čitati je naučila sama, a nešto je počela pisati svojom rukom tek u svojoj tridesetoj godini, tj. tri godine prije svoje smrti. Pisana njezina djela od kojih je najpoznatije „Dijalog božanske providnosti“ napisali su pisari kojima je ona diktirala svoje misli i opisivala mistična iskustva. Kažu da je mogla istodobno diktirati više tekstova različitim pisarima. O teološkoj vrijednosti njezinih djela dosta je reći da ju je papa Pavao VI. 4. listopada 1970. godine proglasio naučiteljicom Crkve i stavio je uz bok učenih ljudi poput Svetoga Tome Akvinskoga ili Svetoga Augustina.

To znači da Crkva ne prepoznaje svoje naučitelje i naučiteljice u ljudima koji su se odlikovali samo po svojoj knjiškoj učenosti, nego u ljudima koji su Riječ koju su slušali, čitali i propovijedali jasno protumačili svojim životom.

Stoga današnji odlomak iz Evanđelja po Mateju gdje Isus slavi Oca za ono što je sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima, ne možemo prikladno protumačiti nikavim mudrim i umnim riječima. Samo ćemo primijetiti da se ona Isusova rečenica “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ ne odnosi isključivo na ljude koji su pritisnuti raznim životnim problemima kao što su bolest, neimaština, potlačenost, nepravda i druge razne nesreće. Te se riječi odnose i na one intelektualne patnike kojima je pojam o Bogu mračan, one koji su zbog zla u svijetu izmoreni i opterećeni svojim neuspješnim pokušajima da sve to i sebi i drugima objasne. Svojim pozivom da uzmemo na sebe njegov jaram i učimo se od njega, Isus ne kaže da od tih intelektualnih pokušaja trebamo odustati, nego obećava da će nam u zajedništvu s njime sve to biti puno slađe i lakše.

fra Domagoj Runje