Ležim na livadi, toplo je kolovosko veče,
promatram noć što drhti zvijezdama,
i priča priču o Stvoritelju,
o Putniku što putuje svemirom,
što se igra sa zvijezdama,
o Onom koji ih je stvorio.
Prolazim kroz prozirnost svemira,
koračam tragovima brata mjeseca,
osluškujem jeku, što tiho ponavlja:
Slavite, slavite Gospodina.
Svemir nije pust,
svemir nije hladan,
ta sav svemir je u Bogu,
i Bog je u njemu,
slušam glas i divim se,
večer je tiha,
ali zvjezdano nebo
mi govori mnogo.
Putujem i ja,
vrijeme je da krenem,
beskraj me tamo poziva,
tamo na kraju zemaljskog,
na kraju materije,
onkraj tijela,
u tihoj molitvi,
putujem tamo
gdje započinje Nebo.
fra Nikola Dominis