Posted by Svoj braći Reda
Sestrama klarisama i koncepcionistama
Franjevačkim redovnicama pridruženima Redu
Franjevačkim svjetovnjacima
Rim, 29. ožujka 2026.
Predraga braćo i sestre,
Gospodin vam dao mir!
Ove godine obilježava se osamstota obljetnica smrti svetoga Franje. U tom kontekstu slavimo Gospodinov Uskrs s obnovljenom sviješću: Franjo, iako je umro 3. listopada 1226., izvan uskrsnog liturgijskog vremena, doživio je svoju smrt kao pravi Uskrs, toliko da ju je nazvao „sestrom“. O tome nam svjedoči jedan znakovit čin: Franjo je želio slušati 13. poglavlje Evanđelja po Ivanu, izvještaj o pranju nogu, koji govori o služenju i poniznosti. U tom uzvišenom trenutku već je bio prešao prag smrti, nastanjujući sâmo srce Kristova uskrsnog otajstva.
Danas živimo u vremenu punom nesigurnosti: geopolitičke promjene, ratovi koji razdiru narode i države te krize u našim društvima stavljaju nas na kušnju. Lako je tražiti površne utjehe pred takvim poteškoćama. Ipak, Franjo nam pokazuje drugi put. Ovaj naš brat naučio je ne bježati od smrti još od početka svojega obraćenja. Susreo je gubavce i počeo se predavati Bogu, nadvladavajući strah. Suočio se sa svojom stvorenom naravi i prihvatio granicu koja joj pripada. Tu je vidio kako se gorčina pretvara u slatkoću. U koliko li je malenih i siromašnih, kao i u vlastitoj braći, ostvario to putovanje!
Tako je bio pripravljen za posljednji susret: izabrao je umrijeti gol na goloj zemlji, slijedeći svoga Učitelja. Nije nijekao vlastite slabosti – svete rane, bolest, sljepoću, sukobe s braćom i u Redu – i nije želio nestanak svojih i tuđih bijeda, nego milost koja ih preobražava (Simone Weil). Događaj Preobraženja, koji obilježava korizmeni hod, ne prekida put prema križu. Ne uklanja sukob niti zaustavlja povijest, nego otkriva njezin duboki smisao. Tako je Franjo na La Verni i umirući uz Porcijunkulu otkrio svjetlo uz pomoć rana, pjevao život dok je umirao riječima Pjesme stvorova, pretvarajući samu smrt u čin ljubavi i služenja.
Danas, u porođajnim bolima povijesti, pozvani smo prepoznati da tama nema posljednju riječ. U njoj možemo otkriti znakove uskrsnuća koje Gospodin sije. Poput Franje, možemo postati svjedoci nade koja nadilazi površni optimizam, jer prolazi kroz tamu zahvaljujući svjetlu koje nas dotiče i mijenja naš pogled.
Franjin izbor da u času svoje smrti sluša izvještaj o pranju nogu duboko nas izaziva. Pokazuje nam da Uskrs nije samo razdoblje u godini, nego oblik postojanja. Živjeti na uskrsni način znači prigrliti svaki trenutak života, od radosti do krhkosti i smrti. Tu učimo izići iz sebe, poniziti se da operemo noge svojoj braći, osobito onima najprljavijima i najteže ranjenima: to je ključ za prolazak kroz svaku tamu. Naše slabosti, krize u našim zajednicama i proturječja našega vremena nisu zapreke Uskrsu; one su mjesto na kojem se on ostvaruje. Franjo nam omogućuje da iskusimo kako svaka smrt može postati sestra ako se živi srcem i rukama Krista, Sluge i Gospodina.
U ovoj godini osamstote obljetnice, dok se spominjemo Franjine uskrsne smrti, molimo milost da svoj svakodnevni Uskrs živimo u slobodi i predanju. Molimo da znamo prepoznati, u znakovima vremena koji nas plaše, porođajne bolove novoga svijeta koji se rađa. Molimo da konačno možemo predati svoj život Ocu i ljudima koje On ljubi i želi sretnima.
Neka nas raspeti i uskrsli Gospodin, kojega je Franjo ljubio i slijedio, prosvijetli i u Duhu preobrazi naše strahove u pouzdanje, naše rane u proboje svjetla.
Sretan i svet Uskrs svima, uz moj bratski zagrljaj!
Fr. Massimo Fusarelli,
OFM Generalni ministar