Šapat

BogoslovPosted by

– Kako je jednostavno roditi se kao čovjek – pomisli Bog – roditi se kao što se već rađaju oni koji nemaju mnogo, osim sebe i onih koji ih vole, ako se uopće može imati više od toga.
– Kako je mučno roditi se kao čovjek – pomisli čovjek. – Ni pitali te nisu hoćeš li, a sada traže i više, traže i tebe. Dok ništa ne pitaš, svi su ti blizu. Od prvih pitanja toliki odlaze. Ostaje li itko?
– Kako je jednostavno živjeti kao čovjek – pomisli Bog. – Ti voliš druge i oni tebe vole. Tako je toplo u blizinama kada je čovjek uz čovjeka. Čovjek rađa čovjeka, živi s njime, s njime i umire. A onda – opet smo zajedno.
– Kako je mučno živjeti kao čovjek – pomisli čovjek- i biti sam u svemu i dalek svima, umoran od toga što od svega ničega nema ili tek nešto, a i to je slabo i nepostojano.
– Kako je jednostavno umrijeti kao čovjek – pomisli Bog. – Doista to je tako dobro. Nakon smrti još si jednostavniji, topline su još toplije, oni koji su ti bili bliski još su ti bliži. A i ja sam tu.
-Kako je mučno umrijeti kao čovjek – pomisli čovjek. -Život čitav k tome i vodi: od nigdje nikamo, po ovim blatnim putovima i srcima, i samome sebi težak. Poslije svega tek zemlja kao što bi bilo i bez toga.
-Ja sam se rodio kao čovjek – šapne Bog. – Živio sam i umro kao čovjek, i poznajem sve što te muči. Znam da ti nije lako. Ni meni nije bilo. I zato sada živim, zato sada živiš ti. Dok se uspinješ, ne opterećuj se pitanjima kojima ne znaš odgovora. Kad se uspneš, sve će se pokazati pred tobom i tada ćeš shvatiti što sam mislio s tobom i sa svime što ti se događa.

Stjepan Lice