Rad nedjeljom razara obiteljske odnose, pridonosi gospodarskom egzodusu, a najpogođenije su žene

BogoslovPosted by

Udruga Franjevački institut za kulturu mira koja djeluje u Splitu zalaže se za neradnu nedjelju. Snimili su i film “Sedmi dan” koji je predstavljen javnosti prošle godine u studenom. Predsjednik udruge fra Božo Vuleta u razgovoru za Direktno istaknuo je kako film prikazuje egzemplarno loša iskustva radnika u trgovinama koji moraju raditi nedjeljom.

Predsjednik ste udruge Franjevački institut za kulturu mira. Koje su glavne aktivnosti ove udruge?
Institut promiče različite aspekte karizme sv. Franje Asiškoga: mir sa sobom i, recipročno tome, mir s Bogom i mir sa svim stvorenjima; nastoji društveno marginalizirane približiti središtu društvene pravednosti; promicati djelotvornu ljubav prema prirodi i okolišu, strahopoštovanje prema svakom Božjem djelu u prirodi.

S ta tri područja istaknuo bih samo neke projekte: znanstvena istraživanja i skupovi o pitanjima oprosta, pomirenja i (kršćanskoga) „čišćenja pamćenja“:

(1) „Praštanje“, „Oprost i pomirenje – izazov Crkvi i društvu“, „Mir u Hrvatskoj“, „Kršćanstvo i pamćenje“, „Nepomireno društvo – nepomireno pamćenje“; „Dijalogom do mira“; priručnici: „Na putu mira“, „U službi mira“; međureligijski i ekumenski dijalog „U duhu Asiza“…
(2) „Kultura solidarnosti“, „Nasilje nad ženama“, „Muško i žensko stvori ih – žene i muškarci u življenju i u službi Božjega poslanja“, „Nedjelja radi čovjeka“, „Kultura nedjelje“, brošure: „Zamke i opasnosti u čudesnom svijetu medija“, „Kockanje – prepoznavanje i liječenje“
(3) „Odgovornost za život“, priručnici: „Žeđ na izvoru“ – problematika (privatizacije) vode, „Zrak naš svagdanji“ – klimatske promjene; kampanje: za slobodnu/neradnu nedjelju, …protiv projekta transportiranja ruske nafte preko Jadrana (Družba-Adria); izrada strategije i zakona o gospodarenju vodama.
Spominjete kampanju za neradnu nedjelju. Za te ste potrebe snimili i dokumentarni film „Sedmi dan“ u režiji Borisa Orešića. Koja je glavna problematika ovog filma? Tko su sudionici? Koja je glavna poruka?

U kampanji 2003. godine, u suradnji s Hrvatskim Caritasom, Centrom za promicanje socijalnoga nauka Crkve i sindikatima prikupili smo više od 300.000 potpisa. Prošle smo godine obnovili inicijativu te s agencijom IPSOS proveli istraživanje koje je potvrdilo kontinuirani stav većine naših građana da nedjelja, osim neophodnih službi, mora biti neradni/slobodni dan.

Film „Sedmi dan“ prikazuje egzemplarno loša iskustva radnika u trgovinama koji moraju raditi nedjeljom. To potvrđuju i sindikalni predstavnici. Hrvatskim iskustvima u filmu je suprotstavljena praksa u susjednoj Austriji. Trenutno je u Hrvatskoj stanje takvo da trgovine mogu raditi 168 sati, dakle, 24 sata dnevno, svih 365 dana u godini, dok u Austriji mogu raditi svega 72 sata tjedno. Zagovornici rada trgovina nedjeljom tu praksu argumentiraju između ostaloga pozivanjem na to da je Hrvatska turistička zemlja. Austrija je također turistička zemlja i sam Beč ima veći broj turista i veće prihode od turizma od čitave Hrvatske, ali ni u Beču niti u ostatku Austrije trgovine ne rade nedjeljom.

Unatoč tomu da je u Austriji onima koji su spremni raditi nedjeljom zajamčena sto posto veća satnica, za to bi bilo spremno odlučiti se tek 5%. Moram spomenuti da su i austrijski sugovornici u filmu također kompetentne osobe, sindikalni predstavnici i predstavnici Austrijskoga saveza za nedjelju kao i pojedini radnici. Temeljna poruka filma je opća suglasnost da je rad trgovina nedjeljom nepotreban, štetan za zdravlje i produktivnost radnika, ugrožavajući za koheziju obitelji i društva, gospodarski neopravdan i dugoročno neodrživ te da se postojeća praksa mora mijenjati.

Dobili smo informaciju da je HRT zainteresiran za prikazivanje Vašeg filma. Koji je Vaš osvrt na ovu informaciju?
Film je svojom kvalitetom i profesionalnošću produkcije zadovoljio kriterije HRT-a te je s njihove strane izraženo zanimanje za njegovo prikazivanje. Rečeno nam je da pričekamo odluku programskog vodstva HRT-a o terminu njegova prikazivanja. Film smo predali HRT-u još u prosincu prošle godine. Naravno da se ne možemo miješati u rad programskoga vodstva, ali mislim da je razumljiva i naša nestrpljivost koja ponekad generira i osjećaj neizvjesnosti.

Čini se da ste intenzivirali zauzimanje za neradnu nedjelju. Proširili ste krug suradnika i okupili ih u inicijativu Hrvatskog saveza za nedjelju. Na koji način kanite ostvariti svoje ciljeve?

Važno nam je da i ovaj put surađujemo sa sindikatima. Oni imaju najbolji uvid u stvarno stanje. Zapravo možemo reći da mi podupiremo njihova nastojanja oko donošenja legislative koja će pravednije regulirati pitanje radnoga vremena i gospodarski i svakojako osigurati kvalitetnije i održivije odnose prema radnicima, kako poslodavaca tako i čitavoga društva. Među do sada više od dvadeset članica Saveza nalaze se i akademske, kulturne i vjerske ustanove i građanske udruge. Suradnja s njima omogućuje nam, s jedne strane, sveobuhvatno sagledavanje pojedinih vrijednosti koje se vezuju na vrednotu slobodne nedjelje, a s druge strane, osnažuje naš glas u javnosti te tako posredno osnažuje i glas onih koji su izravno pogođeni s postojećom neprihvatljivom praksom. Dakako da pritom ne želimo zaobići resorna državna tijela. Dapače, s nekima od njih smo zapodjenuli dijalog koji će nadamo se uroditi željenim rezultatima i bez posezanja za demokratskim instrumentom referenduma.

Svojevremeno je iz Ministarstva za demografiju najavljeno „postupno ukidanje rada nedjeljom“. Za sada nema nikakvih pokazatelja da se na tom planu nešto poduzima. No, činjenica da iz stog Ministarstva stiže takva informacija znači da je ta problematika vezna i s demografskom slikom Hrvatske koja je tako loša da se može govoriti o demografskom slomu a u tom slučaju i o raspadu temeljne stanice društva – obitelji. (Sve je i lošija demografska slika Hrvatske koju povezujete s raspadom obitelji i time što roditelji rade nedjeljom.)

Papa Franjo često ističe kako je „sve međusobno povezano“. Pitanje rada nedjeljom najviše ugrožava neophodnu zdravu ravnotežu između radnoga i privatnoga života, tako naravno i obiteljskoga. U Hrvatskoj u trgovinama radi oko 180 000 ljudi, a najvećim dijelom žene. Prema podacima Eurostata 35% ih radi nedjeljom. Broj onih koji su time izravno pogođeni – uzimajući u obzir samo obiteljski aspekt treba pomnožiti prosječno s četiri. Kad tome pribrojimo pojedince iz najuže rodbine i kruga prijatelja, onda je to doista velik broj. Osim toga, ti su poslovi relativno nisko plaćeni. Uz druge obiteljski neprijateljske uvjete, to stanje je destimulativno za planiranje obitelji, za sklapanje brakova, za odluku o željenom broju djece, razara obiteljske odnose, povećava razinu nasilja među djecom i adolescentima, a zacijelo pridonosi i povećanju gospodarskoga egzodusa. Mislim da smo u tom kontekstu već „udarili glavom o zid“. Bilo bi vrijeme da se „osvijestimo“.

Koje su reakcije građana na vaše aktivnosti?
Pojedina potresna svjedočanstva koja dolaze do nas samo potvrđuju opću sliku koju sačinjavaju rezultati ne samo naših istraživanja, a to je da je oko 70% naših građana protiv rada trgovina nedjeljom, čak i oni koji ponekad prakticiraju kupovinu nedjeljom.

Zašto ste se odlučili posebno baviti tematikom zabrane rada nedjeljom?
Upravo stoga što je odnos prema slobodnom/neradnom danu, a to je u našem civilizacijskome krugu nedjelja, lakmus papir društvene kohezije, kvalitete obiteljskoga života, poštivanja radničkih prava, poštivanja građanskih sloboda, uključujući i vjerske, pokazatelj razine svijesti zdravih antropoloških i socioloških datosti, zdravoga poštivanja tradicijskoga nasljeđa, njegovanja kulture i razvijanja svekolikih kreativnih obdarenosti čovjeka.

Izvor: https://direktno.hr