Posted by Jednu od najtragičnijih sudbina hrvatskoga protumletačkog otpora doživio je znameniti hrvatski svećenik, propovjednik i pjesnik fra Filip Grabovac zalažući se za narodne običaje, jezik i nošnju, napadajući hrvatske časnike u mletačkoj vojsci koji se sa stidom i prezirom odnose prema domovini i svom jeziku. Zbog svog djela "Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga", koje mletačka vlast osuđuje kao "knjigu opasnih namjera", zatvoren je u zloglasnu tamnicu Sotto i piombi - uzaludna su bila nastojanja da ga se, narušena zdravlja i osuđena na progonstvo i izolaciju, spasi. Nakon smrti i njegov "Cvit" je javno spaljivan.
Jedna od najtragičnijih sudbina hrvatskoga protumletačkoga otpora vezuje se uz životni put i djelo znamenitoga hrvatskog svećenika, propovjednika i pjesnika fra Filipa Grabovca (1697.-1749.). Iskustva s Mlecima i mletačkim područjem (Veneto) fra Filip je stekao rano, godinama (od 1729.) djelujući kao vojni kapelan hrvatskih konjanika (Croati a cavallo) u mletačkoj vojsci sa sjedištem u samostanu sv. Bernardina u Veroni.
Obavljajući dušobrižničku službu među Hrvatima raspoređenim duž mletačkih utvrda diljem terraferme, Grabovac je - s ciljem poučavanja priprostih vojnika moralnim i nacionalnim vrijednostima - već 1729. godine u Mlecima tiskao paskvil talijanskog naslova Esortazione amorosa di un zelante Dalmatino in verso illirico u kojemu se zalaže za narodne običaje, jezik i nošnju, napadajući hrvatske časnike u mletačkoj vojsci koji su se odrodili i sada se sa stidom i prezirom odnose prema domovini i hrvatskom jeziku.
"Knjiga opasnih namjera"
Iz sličnih je pobuda nastalo i slavno Grabovčevo djelo Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (Venezia 1747.) u kojem se izrazito oštro obrušava na nepravednost i štetnost mletačke uprave u Dalmaciji. Razloge hrvatskih nedaća u bližoj i daljoj prošlosti Grabovac pronalazi u neslozi i podvojenosti, neprosvijećenosti i neobrazovanosti hrvatskoga puka, ali i nenarodnoj djelatnosti domaćih ljudi koji su - poradi osobnih probitaka i karijere - sluganskom politikom izdali domovinske interese.
Djelo svojim sadržajem i neskrivenim protumletačkim porukama nije moglo promaći pozornosti mletačke magistrature Inquisitori di Stato. Sud je odmah dao prevesti na talijanski inkriminirajuće stihove, a potom je, u studenome 1747. godine, izdan nalog da se Grabovac liši slobode i pod stražom dovede u Mletke. Svi primjerici Cvita, kao i fra Filipova rukopisna ostavština - zaplijenjeni su.
Zatočeništvo i progonstvo
U Mlecima je hrvatski fratar zatočen u zloglasnoj tamnici Sotto i piombi. Sam tijek istrage od strane državnih inkvizitora nikada nije u cijelosti okončan. Grabovac je jednostavno - kao opasan neprijatelj državne vlasti i poretka - zadržan u tamnici, gdje se njegovo zdravstveno stanje iz dana u dan pogoršavalo. Ubrzo je prebačen (konfiniran) u samostan Santo Spirito na istoimenom otočiću nedaleko od Mletaka, gdje su vlaga i morski zrak dodatno pogoršali njegovo ionako vidljivo narušeno zdravlje. U nekoliko je navrata, bez uspjeha, sam pisao mletačkim vlastima molbe da mu se dopusti odlazak s otočića i liječenje u Veroni, napominjući (1748.) da se osušio poput mrtvaca. I početkom 1749. predstojnik samostana Santo Spirito pokušava kod mletačkih moćnika ishoditi dozvolu za liječenje fra Filipa, a intervencije u njegovu korist dolaze i od strane uprave Provincije Grabovčeva reda.
Međutim, sva nastojanja ostala su bez rezultata te je Grabovac, osuđen na trajno progonstvo i izloaciju, preminuo 13. veljače 1749. godine. Njegov Cvit, djelo koje je mletačka vlast osudila kao knjigu opasnih namjera, sakupljeno je od strane mletačkih providura u dalmatinskim gradovima i javno spaljeno na lomačama u Zadru, Splitu i Sinju. Time je, uz hrvatskog fratra, nemilu sudbinu doživjelo i njegovo najznačajnije djelo.
Poželjni i nepoželjni Mleci
Mleci, stoljećima prijestolnica moćne državne zajednice pod okriljem lava sv. Marka, grad su koji je u prošlosti bio jedna od uobičajenih, logičnih i prepoznatljivih destinacija našijenaca. Ipak, osim onih "klasičnih" Mletaka, kojima su nemjerljive i nikada dovoljno istražene prinose utkali i brojni Hrvati, postoje i oni drugi Mleci. Neželjeni, prisilni, nepoželjni. Njihovi protagonisti nisu cijenjeni umjetnici i slavljeni vojnici, raspjevani gondolijeri i bogati trgovci, već osobe s dna društvene ljestvice, marginalci, izopćenici, prognanici i politički nepoćudnici. I oni su dio hrvatske nazočnosti u gradu na lagunama. Neželjene, doduše, negativne i počesto raspletom tragične. Što nije razlog da ih poneki istraživač, u predahu između ležerne šetnje od Obale od Hrvatov do Dubrovačke ulice, diveći se pritom uradcima slavnoga Meldole u usputnim crkvama, ne izvuče iz zaborava davno odloženih arhivskih spisa. Bez straha da će, listajući nekoć strogo povjerljive dosjee političkih nepoćudnika, pod prijetnjom straže završiti, poput nekih davnih likova, u opskurnim ćelijama Sotto i piombi.
Lovorka Čoralić
Izvor: Slobodna Dalmacija (8. 12. 2002.)
Foto: www.ferata.hr