Posted by Povrh svoje redovite marijanske posvećenosti, svibanj 2026. čak će i u povijesti Crkve ostati zabilježen kao mjesec suočavanja s pitanjem umjetne inteligencije. Razlozi za to su višestruki. Dok je Google na svojoj godišnjoj svibanjskoj konferenciji najavljivao »eru agentičke umjetne inteligencije«, a čitavom se Hrvatskom širile rasprave o izgradnji divovskoga podatkovnoga centra u Topuskom, među vjernicima diljem svijeta na 60. je Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija ponovno odjeknulo upozorenje pape Lava XIV. na »antropološki izazov« umjetne inteligencije, kojemu se podrobnije posvećuje i prva Papina enciklika najavljena za kraj svibnja. O izazovu koji umjetna inteligencija donosi svim razinama ljudskih odnosa razgovarali smo s osobom koja izbliza promatra kako razvoj umjetne inteligencije tako i razvoj crkvenoga pogleda na nju. Riječ je o teologinji i računalnoj znanstvenici dr. Noreen Herzfeld, članici Istraživačke skupine za umjetnu inteligenciju Centra za digitalnu kulturu Dikasterija za kulturu i obrazovanje.
Ta se dva procesa isprepliću. Što više očovječujemo umjetnu inteligenciju, to više i sebe promatramo kao strojeve. Počinjemo um smatrati pukim staničnim računalom, a svijest proizvodom živčane složenosti. A kada ljudske odnose zamijenimo obraćanjem chatbotovima, neizbježno ih započinjemo oponašati, postajući nalik robotima čak i u načinu na koji vidimo svijet oko sebe i izražavamo se. Kao što je istaknuo René Girard, ljudska je osoba mimetična. Djeca se uče ponašati oponašanjem odraslih te i ne čudi da se to raščovječenje prvo zamjećuje u djece.
Roditelji bi morali paziti kako i koliko djeca rabe takve igračke. Problem je dvostruk: djeca su vrlo mimetična, a obilje vremena provedeno s robotskim suputnicima može ih navesti da se ugledaju na robote. Nadalje, takve igračke rijetko imaju prikladne sigurnosne značajke. Prije nekoliko godina jedna je od prvih lutaka s umjetnom inteligencijom plasirana na tržište uz oglas koji poručuje: »Reci mi svoje tajne – obećavam da ih nikomu ne ću reći.« Naravno, to je očita laž: upravo bi te »tajne« industrija pohranila i upotrijebila za poboljšanje svojih proizvoda u kasnijem razvoju – da i ne spominjemo da bi svatko s Bluetooth prijamnikom mogao pristupiti igrački i čuti što dijete govori.
Najviše se ona očituje u pogledu na ljudsku osobu u Silicijskoj dolini. Tehnološki stručnjaci najčešće su transhumanisti ili čak posthumanisti koji se zauzimaju za ugradnju umjetne inteligencije u ljudska tijela ili nazivaju chatbotove svojom »umskom djecom«. Međutim umjetnu bi inteligenciju bilo pretjerano nazvati čak i zrcalom ljudske osobe: ona ne zrcali našu utjelovljenost ni naš emocionalni život. Zanemarivanje te jednostavne istine ima strašne posljedice, već vidljive među ljudima koji chatbotove tretiraju kao prijatelje ili čak kao ljubavne sudruge.
Chatbotovi su dizajnirani tako da se ulizuju te stalno povlađuju osobi koja ih rabi, potičući njezin narcizam i sužavajući joj zanimanje za druge ljude. Sociologinja s MIT-a Sherry Turkle prozvala je to »ljubavlju koja je sigurna i po mjeri«. Ali ljubav ne bi trebala biti sigurna i po mjeri: trebala bi nas potaknuti na rast, osobito u krjepostima strpljivosti i nesebičnosti u odnosima s drugim ljudima. Takva antropološkoga promišljanja bolno manjka upravo na mjestima gdje se umjetna inteligencija danas razvija.
Knjiga Postanka mnogovrsno prikazuje posljedice tehnološkoga razvoja. Primjerice pripovijest o Kainu i Abelu svjedoči o sukobu uzrokovanu razvojem poljoprivrede u stočarskim društvima. Priča o kuli babilonskoj u punini dočarava preuzetno ljudsko pouzdanje u tehnologiju; naposljetku upravo tehnologija u rukama čovjeka vjere spašava čovječanstvo od potopa, vodeći ga do saveza utemeljena na povjerenju u Boga, a ne u puku ljudsku moć. Ali među svim tim pripovijestima ona o zlatnom teletu najsnažnije se podudara sa sadašnjim trenutkom.
»Čak i da je opća umjetna inteligencija dostižna – a s postojećom tehnologijom vjerojatno nije – teško je u njezinu razvoju ne zamijetiti otjelovljenje definicije idolopoklonstva: stvaranje boga na sliku čovjeka. Isusovo upozorenje da će nam srca biti ondje gdje nam je i blago toj tvrdnji samo daje na težini«.
Kada se Mojsije spusti s gore Sinaja i na svoje zaprepaštenje ugleda zlatno tele, Aron mu objasni da je ono izišlo iz vatre u koju su ljudi bacili sve svoje zlato. Danas velike korporacije u Silicijskoj dolini troše bilijune dolara na razvoj opće umjetne inteligencije, sposobne riješiti probleme koje već znamo riješiti, ali nam nedostaje volje da se njima pozabavimo – poput klimatskih promjena. Čak i da je opća umjetna inteligencija dostižna – a s postojećom tehnologijom vjerojatno nije – teško je u njezinu razvoju ne zamijetiti otjelovljenje definicije idolopoklonstva: stvaranje boga na sliku čovjeka. Isusovo upozorenje da će nam srca biti ondje gdje nam je i blago toj tvrdnji samo daje na težini.
Mediji prilično nekritički podupiru pompu koja pristiže iz Silicijske doline – a u ovom slučaju pompa nije puka poštapalica. Tvrtke za umjetnu inteligenciju trenutačno ne žive od vlastite dobiti, nego od rizičnoga kapitala namaknuta obećanjima spektakularne budućnosti koja čeka iza ugla. Nedostatna kritičnost spram tih okolnosti rezultirala je podjelama u društvu, pri čemu neki nasjedaju na pompu te očekuju da će umjetna inteligencija riješiti sve životne probleme, a drugi idu u suprotnu krajnost bojeći se da će umjetna inteligencija uništiti sav život na Zemlji. Ipak je mnogo vjerojatnije da ćemo na kraju dobiti nešto slično onomu što već imamo: nesavršenu umjetnu inteligenciju.
Procjenjuje se da chatbotovi danas pružaju točne informacije u oko 80 posto slučajeva. To znači da oko 20 posto vremena griješe. No svejedno već rabimo takve manjkave programe za identifikaciju ciljeva u ratovanju. Ne postoji način da se iz velikih jezičnih modela potpuno uklone halucinacije, a tragedije u Gazi i Iranu već su pokazale koliko ozbiljno oni mogu podbaciti. Međutim to je samo jedna strana problema: čak i savršenu umjetnu inteligenciju mogli bi zlorabiti loši akteri. To je još izvjesnije zbog širenja »vibe codinga«, programiranja vođena umjetnom inteligencijom, koje je uzrokovalo umnažanje programa sa sigurnosnim rupama kakve se ljudskomu programeru ne bi potkrale. A čak će i iskusni programer imati teškoća s naknadnim krpanjem rupa u kodu stvorenu umjetnom inteligencijom.
Kada god čovjek načini boga na svoju sliku, odstupa od slike istinskoga Boga. A bog koji se može objasniti i nadzirati daleko je od »potresne tajne« kojom Bog jest.
Teolog Karl Barth ustvrdio je da su četiri uvjeta autentična odnosa gledanje drugoga u oči, govor drugomu uz slušanje drugoga, međusobno pomaganje i radost u pomaganju. Tu umjetna inteligencija nailazi na teškoće. Kao puko informacijsko pomagalo ona nikada ne može pružiti vlastitu tjelesnu pomoć, a sama njezina narav isključuje slobodan izbor i empatiju nužnu za radosno pomaganje. Kao što sugerira četverodijelni model emocija psihologa Jeromea Kagana, umjetna inteligencija ne može razviti ma kakvu emociju: ona može primati vanjske podražaje, analizirati ih i na njih reagirati, ali joj nedostaje tjelesni osjećaj koji čitavomu procesu daje dimenziju ljudskosti. Ljude koji se nose sa sličnim problemom nazivamo sociopatima. Umjetna inteligencija može poput sociopata naučiti oponašati empatiju šarmom i oštroumnošću, ali nikada ne može posve skriti svoju nutarnju prazninu.
Koliko umjetnost vjerno dočarava tehnološku sadašnjost?
Bez obzira na umjetnu inteligenciju već više od desetljeća svjedočimo digitalnoj krizi empatije. Kako obnoviti autentične odnose u sve virtualnijem svijetu?
Kršćanstvo je jedinstveno među religijama po tome što ima Boga koji je uzeo tijelo čovjeka da bi iskusio ljudsku tugu, bol i smrt, ali i da bi prebivao među ljudima te izliječio svijet svojim dodirom. Stoga moramo shvatiti da se – kao bića koja žive i u društvenom i u prirodnom okolišu – ne možemo ostvariti bez otjelovljenih susreta s drugim ljudima i s prirodom.
Može biti, ali i ne mora. Roditeljima je možda lako dati djeci telefone ili tablete da se zabave. Ipak nikakva tehnološka zabava ne može nadomjestiti iskustvo čitanja prave knjige s djetetom. Određivanje vremena i prostora kamo tehnologija ne smije prodrijeti – poput stola za blagovanje ili spavaće sobe – pomoći će samo utoliko ukoliko roditelji sami pruže primjer odgovorne uporabe tehnologije. Usto je važno obnoviti pojam dana Gospodnjega – posvećena isključivo odnosu s Bogom, bližnjima i prirodom. Istraživanja potvrđuju da mladi ljudi ponovno otkrivaju duhovnost kao protuotrov odveć tehnologiziranu okruženju u kojem odrastaju. Ključno je da i crkvene zajednice to prepoznaju u svojem radu s mladima.
Kao osoba koja već 40 godina predaje informatiku ne bih rekla da tehnologiji nema mjesta u obrazovanju. No stroj nikada ne može podučiti pravoj strasti prema predmetu; nju može prenijeti samo osoba. Namjesto promicanja lake »proizvodnje« umjetnom inteligencijom naše škole moraju povratiti zanos istinskoga učenja. Samo napornim učenjem učenici mogu otkriti osjećaj kognitivnoga zadovoljstva te rasti u samopouzdanju. Cilj pisanja sastavka nije da u svijetu bude više sastavaka; cilj je da učenik stekne iskustvo suočavanja s temom, organiziranja vlastitih misli i izražavanja sebe. Taj proces možda ne nudi neprekidnu zabavu, ali nagrada na kraju ne izostaje.
Katolička Crkva ima jedinstvenu priliku obrazovati ljude o tome što umjetna inteligencija može i ne može biti te kako se može odgovorno rabiti. Prednost je Katoličke Crkve što se o tome može izjasniti glasom jedinstva, utemeljenim na dugoj povijesti socijalnoga nauka i čujnim sve do nakraj svijeta. Crkva također ima iskustva u borbi protiv raznih hereza koje su ustrajale u razdvajanju uma od tijela. Takve težnje oživljavaju u zamislima o prijenosu vlastitoga uma u »oblak« ili u tretiranju umjetne inteligencije kao bestjelesna uma. Liturgijski život Crkve neprestano podsjeća vjernike da nisu čisti umovi – osobito tijekom uskrsnoga vremena. Uskrsnuće i uzašašće Kristova ranjenoga tijela svjedoče da upravo tijelo omogućuje čovjeku da iskusi puninu Božjega stvorenja.
»Umjetna inteligencija ne može razviti ma kakvu emociju: ona može primati vanjske podražaje, analizirati ih i na njih reagirati, ali joj nedostaje tjelesni osjećaj koji čitavomu procesu daje dimenziju ljudskosti. Ljude koji se nose sa sličnim problemom nazivamo sociopatima«
Tijekom privatne audijencije sa svećenicima u veljači papa Lav upozorio je da svećenici ne bi smjeli rabiti umjetnu inteligenciju pri pisanju propovijedi ili duhovnom savjetovanju. Umjetnoj je inteligenciji još manje mjesto u sakramentalnom životu Crkve jer svi su sakramenti i tjelesni. Može li umjetna inteligencija koristiti vjerskim zajednicama, to će se uglavnom odnositi na olakšavanje administrativnih zadataka. Gdje god postoji autentičan ljudski susret, nema razloga za prisutnost umjetne inteligencije.
Ulaskom u samostan svaki benediktinac polaže zavjete stalnosti i obraćenja života. Zavjet stalnosti obuhvaća dvoje: da se redovnik brine za mjesto gdje će provesti cijeli svoj život – bilo da se radi o samostanu ili prirodi koja ga okružuje – ali i da se brine o ljudima s kojima će život provesti. To podrazumijeva razvijanje strpljivosti, snošljivosti i sporosti na srdžbu – svih vrlina kršćanske ljubavi prema bližnjemu. Takvo stajalište preduvjet je drugoga zavjeta: prepoznati da je intelektualni i duhovni život trajno hrvanje s mukama tijela i uma. Očito je kako smisao tih zavjeta može pomoći čak i laicima da zadrže svoju duhovnu usredotočenost u vremenu posvemašnje rastresenosti tehnologijom.
Također je pronicljiv savjet koji sveti Benedikt u svojem pravilu nudi samostanskomu podrumaru. Podrumar ima osigurati posjetiteljima samostana sve što im treba – ili barem lijepu riječ ako to nije moguće; ali također bi sa svim dobrima samostana trebao postupati kao da su liturgijske posude. To naznačuje kako bismo i mi trebali postupati s umjetnom inteligencijom. Tvrtke koje sudjeluju na sajmovima robotike u SAD-u već su shvatile da njihovi zaposlenici ne smiju svi ići na stanku za ručak u isto vrijeme: ako izložene robote ostave samima, ljudi će ih uništiti. Iako sa strojevima ne treba postupati kao s ljudskim bićima, to ne znači da s njima treba postupati bez ljubaznosti ili poštovanja. Ako je Bog blizak svemu na zemlji, blizak je i našoj tehnologiji – a način na koji se prema njoj odnosimo oblikovat će i ono što ćemo postati.