Prije kritike čitavoga svijeta, dovedite u red vlastitu kuću

BogoslovPosted by

Govorite istinu – ili barem nemoj te lagati! To je jedno od 12 pravila kanadskog kliničkog psihologa i profesora psihologije na Sveučilištu u Torontu Jordana B. Petersona sadržanih u knjizi “12 pravila za život: Protuotrov kaosu”, koju je kao svjetski bestseler broj 1 na hrvatsko tržište donio Verbum. Radi se o autoru knjige kojeg je New York Times proglasio “trenutačno najutjecajnijim javnim intelektualcem Zapada”, a Guardian “jednim od najutjecajnijih i najsvestranijih javnih intelektualaca današnjice, neustrašivim i strastvenim”, poznat je po svojim javnim predavanjima i angažmanu na društvenim medijima. Svjetsku je slavu stekao bestselerom “12 pravila za život” koji je odmah nakon objavljivanja postao najprodavanija knjiga na svijetu, zauzimajući niz tjedana prvo mjesto na ljestvici bestselera stranice Amazon (…).

Protuteža kaosu

Svatko od nas mora preuzeti što veću odgovornost za vlastiti život, društvo i svijet. Svatko od nas mora govoriti istinu, popraviti što je pokvareno i slomiti i ponovno stvoriti ono što je staro i zastarjelo. Na taj način možemo i moramo smanjiti patnju koja truje svijet. To je velik zahtjev. Traži sve od nas. Ah alternativa – užas autoritarnoga vjerovanja, kaos urušene države, tragična katastrofa neobuzdane prirode, egzistencijalna tjeskoba i slabost pojedinca bez cilja zacijelo je gora ističe Peterson.

Dugo mu je trebalo da odredi naslov “12 pravila za život: Protuotrov kaosu”. Zašto je taj naslov prevagnuo nad ostalima? U prvom redu zbog jednostavnosti. Jasno ukazuje na to da ljudi trebaju načela reda jer će inače nastupiti kaos. Trebamo pravila, standarde, vrijednosti – i kao pojedinci i kao zajednica. Mi smo tovarne životinje, tegleće zvijeri. Moramo nositi teret kako bismo opravdah svoje bijedno postojanje. Trebamo rutinu i tradiciju. To je red. Red može postati pretjeran, a to nije dobro, ali kaos nas može preplaviti i potopiti – a ni to nije dobro. Moramo ostati na ravnu i usku putu. Svako od dvanaest pravila ove knjige – kao i eseji koji uz njih dolaze – pružaju nam vodič kako da tu ostanemo. Ovo “tu” je razdjelna linija između reda i kaosa. “Tu” smo istodobno dovoljno stabilni, dovoljno istražujemo, dovoljno se preobražavamo, dovoljno se ispravljamo i dovoljno surađujemo. “Tu” nalazimo smisao koji opravdava život i njegovu neizbježnu patnju. Ako svatko od nas bude živio kako treba, zajedno ćemo procvasti – uvjeren je Peterson.

Krenite s malim stvarima

Razmotrite svoje okolnosti. Započnite s malim stvarima. Jeste li u potpunosti iskoristili sve ponuđene prilike? Radite li marljivo na svojoj karijeri, ih čak u poslu, ili puštate da vas gorčina i gnjev zadrže i povuku prema dolje? Jeste li se pomirili s bratom? Odnosite li se prema supružniku i djeci s dostojanstvom i poštovanjem? Imate li navike koje uništavaju vaše zdravlje i dobrobit? Nosite li se uistinu sa svojim odgovornostima? Jeste li prijateljima i članovima obitelji rekli sve što im imate reći? Ima li nešto što biste mogli učiniti i što znate da možete učiniti, a što bi učinilo boljima stvari oko vas? Jeste li pročistili svoj život? Ako je odgovor ne, možda možete pokušati s ovim: Za početak prestanite raditi ono što znate daje pogrešno. Počnite s time već danas. Ne gubite vrijeme preispitujući otkuda vama da je to što radite pogrešno, ako sigurno znate da jest. Nepravodobno preispitivanje može vas zbuniti, a da vam ništa ne rasvijetli, i ujedno vas odvratiti od djelovanja. Možete znati da je nešto ispravno ih pogrešno, a da ne znate zašto.

Cijelo vaše Biće govori vam nešto što ne možete ni objasniti ni artikulirati. Svaka je osoba previše složena da bi samu sebe potpuno poznavala i svi posjedujemo mudrost koju ne možemo razumjeti. Zato, u trenutku kada, ma koliko nejasno, shvatite da trebate prestati s nečim, jednostavno prestanite. Prestanite s tim odbojnim djelovanjem. Prestanite govoriti ono zbog čega se osjećate slabima i posramljenima. Govorite samo ono što vas čini jakima. Činite samo ono o čemu biste mogli pripovijedati s ponosom i dostojanstvom. Ne okrivljujte kapitalizam, radikalnu ljevicu ili zlobu svojih neprijatelja. Nemojte pokušavati preustrojiti državu prije nego što dovedete u red vlastito iskustvo. Imajte malo poniznosti. Ako ne možete donijeti mir u vlastiti dom, kako se usuđujete pokušati voditi grad?

Dopusti­te svojoj duši da vas vodi i prati­te što se događa tijekom dana i tjedana. Kada ste na poslu, nau­čite govoriti ono što uistinu mi­slite. Reći ćete svojoj supruzi, ili suprugu, ili djeci, ili roditeljima što uistinu želite i trebate. Ka­da shvatite da niste obavili ne­što što ste trebali, djelovat ćete tako da ispravite taj propust. Um će vam se početi čistiti čim ga prestanete puniti lažima. Va­še će se iskustvo poboljšati čim ga prestanete izobličavati nea­utentičnim djelima. Počet ćete otkrivati i neke nove, suptilni­je stvari koje pogrješno radite i onda prestanite i s tim. Nakon nekoliko mjeseci i godina marljiva truda život će vam posta­ti jednostavniji, manje kompli­ciran. Postat ćete bolji u prosu­đivanju. Raspetljat će te svoju prošlost. Postat će te snažniji i bit ćete manje ogorčeni. S više ćete samopouzdanja koračati prema budućnosti. Prestat ćete nepotrebno otežavati svoj život. Zatim ćete ostati s neizbježnim životnim nevoljama, ali one više neće biti sačinjene od ogorčenja i obmane.

Govorite istinu

Što napraviti kada ne znate što učiniti? Recite istinu – savjetuje Peterson. Netko gladan moći izmisli novo pravilo na vašem radnom mjestu. To pravilo je nepotrebno. Kontraproduktivno.  Iritirajuće. Oduzima vašemu poslu nešto užitka i smisla, ali vi se­bi govorite da je to u redu. Ni­je vrijedno pritužbe. No, onda se to ponovi. Ali nakon što pr­vi put niste reagirali, već ste se privikli dopuštati takve stvari. Malo ste manje hrabri. Vaš protivnik, kojemu se niste suprot­stavili, malo je jači. Institucija je malo iskvarenija. Započeo je proces birokratske stagnacije i opresije, a vi ste tome doprini­jeli praveći se da je sve u redu. Zašto se ne biste žalili? Zašto ne biste zauzeli stav? Ako to učini­te, možda će i neki drugi, koji se također boje govoriti, stati u va­šu obranu. A ako neće – možda je došlo vrijeme za revoluciju. Možda trebate pronaći posao na drugome mjestu gdje će vam duša biti u malo manjoj opasno­sti od korupcije – piše Peterson.

Alfred Adler znao je da laž rađa bolest. C. G. Jung je znao da su moralni problemi koji muče nje­gove pacijente uzrokovani nei­stinom. Svi su ovi mislioci, koji su se prvenstveno bavili patolo­gijom pojedinca i kulture, došli do istoga zaključka: laži iskriv­ljuju strukturu Bića. Neistina kvari i dušu i državu, a jedan oblik iskvarenosti hrani drugi. Sve velike laži počimaju s ma­lom laži. Kada laž postane do­voljno velika, cijeli se svijet po­kvari. Ali ako dobro pogledamo, najveća laž sastoji se od manjih laži a one se sastoje od još ma­njih laži  – upravo je najmanja laž mjesto na kojemu velika laž počinje. Ona nije tek krivo iznesena činjenica. Ona je djelo koje ima značajke najozbiljnije urote koja je ikada ovladala ljudskom vrstom. Njezina prividna neš­kodljivost, trivijalna zlobnost, slabašna oholost koja je potiče, naizgled trivijalno izbjegavanje odgovornosti koje joj je cilj – sve to učinkovito prikriva njezinu pravu narav, njezinu istinsku opasnost i suobličenost s velikim zlodjelima koja čovjek či­ni i u kojima često uživa. Laži kvare svijet. Još gore. Tome su namijenjene.

Pakao dolazi kasnije

Najprije, mala laž; zatim još ne­koliko laži da je podupru. Na­kon toga iskrivljeno razmišlja­nje da se izbjegne sram zbog izrečenih laži, zatim još malo laži da se zataškaju posljedice takva iskrivljena razmišljanja. Zatim, a to je najgori dio, preo­brazba tih sada već nužnih la­ži praksom u automatizirano, specijalizirano, strukturirano, neurološki uvjetovano, “nesvjesno” uvjerenje i djelovanje. Nakon toga ogavnost samoga iskustva, budući da djela utemeljena na laži ne polučuju željene rezultate. Sve i ako ne vjerujete u zid od cigle, svejedno ćete se ozlijediti kada se glavom zabijete u njega. I onda ćete proklinjati samu stvarnost zato što taj zid postoji.

Nakon toga dolazi oholost i osjećaj nadmoći koji neizbježno pra­te uspješno laganje (hipotetski uspješno-upravo je to jedna od najvećih opasnosti: čini se da su svi nasamareni, dakle, svi su glupi osim mene. Ja sam ih sve nasamario i učinio glupima pa se mogu izvući s čime god že­lim). Konačno, dolazi tvrdnja: – “Sam život podložan je mojim manipulacijama i stoga ne za­služuje nikakvo poštovanje.”

Pakao dolazi kasnije. Pakao slijedi kada laži razore vezu izme­đu pojedinca ili države i same stvarnosti. Sve se raspada. Ži­vot propada. Sve se pretvara u frustraciju i razočaranje. Nada sustavno podbacuje. Pojedinac sklon obmanjivanju poput Kajina očajnički pokazuje na svoju žrtvu, ali ne uspijeva zadovo­ljiti Boga. Tada drama ulazi u svoj završni čin. Mučen nepre­stanim neuspjesima pojedinac postaje ogorčen. Razočaranje i neuspjeh spajaju se i proizvode maštariju: cijeli je svijet usmjeren prema mojoj osobnoj patnji, mojoj osobnoj propasti, mojemu uništenju. Ja trebam, zaslužu­jem, moram izvršiti – osvetu. To su vrata pakla.

Govoriti istinu znači dovoditi u postojanje najprikladniju mo­guću stvarnost. Istina gradi zdanja koja mogu izdržati tisu­će godina. Istina hrani i odijeva siromašne, a narode čini boga­tima i sigurnima. Istina svodi strahovitu čovjekovu komplek­snost na jednostavnost njegove riječi tako da nam umjesto ne­prijatelja može postati partner. (…) Ona je svjetlo u tami.

Snježana Šetka

Izvor: Slobodna Dalmacija, 24.11.2018.

Foto: https://www.istockphoto.com