Petrovo zatajenje i Judina izdaja

BogoslovPosted by

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 13,21-33.36-38)

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«
Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«
Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.
Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.
Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«
Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

Riječ Gospodnja.

***
Kada je Isus na posljednjoj večeri sjedio za stolom sa svojim učenicima, na stolu nije bilo samo piće i hrana, koju su zajedno blagovali. Na stol su se te večeri stavile i druge stvari, koje su dugo bile u njima, i trebalo ih je sada zajedno podijeliti. Čitamo li sva četiri evanđelja kao cjelinu i prisjetimo li se zajedničkoga hoda Isusa i njegovih učenika prema Jeruzalemu, dolaze nam u pamet mnogi trenuci u kojima je među njima bilo nerazumijevanja, nesporazuma, napetosti pa i teških riječi. Svega toga ima i na svetoj posljednjoj večeri.

Zajedništvo Isusa i njegovih učenika nije bilo prigodničarsko površno druženje, nego ustrajni proces međusobnog upoznavanja i prihvaćanja koji će se dovršiti tek nakon Isusova uskrsnuća. I to ne bez gubitaka. Jedan član Isusove učeničke zajednice neće biti među učenicima kad ih on ponovno okupi nakon svoga uskrsnuća. To je Juda, njegov izdajnik.

Današnje Evanđelje započinje Isusovim potresnim riječima: „Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!“. A učenici nisu znali o komu Isus govori. Izdajica je, naravno, znao. Ali nijedan drugi učenik nije se mogao sam dosjetiti tko bi to od njih mogao izdati Isusa. Takvo je u tom trenutku bilo njihovo međusobno (ne)poznavanje. Što se tiče njihovih međusobnih odnosa doznajemo i to da se nisu svi usudili Isusa direktno upitati o komu se radi, nego Petar daje znak Isusovu ljubljenom učeniku da ga on upita tko je taj koji će ga izdati. Tajanstven je taj Isusov ljubljeni učenik. Predaja ga naziva Svetim Ivanom, apostolom i evanđelistom, ali u samom Evanđelju uporno se ni jednom ne spominje njegovo ime. Neki tumači iz toga zaključuju čak to da ljubljeni učenik možda i nije pravi, nego zamišljeni lik idealnoga Isusova učenika u kojega bi se svaki drugi učenik trebao ugledati.

U svakom slučaju, on je jedini ostao vjeran Isusu jer ga je slijedio sve do križa. Isus mu je predao svoju majku Mariju, a majci predao njega. Prvi je dotrčao do Isusova prazna groba i prvi je povjerovao. On ima pristup Isusu kada se drugi učenici ustručavaju. Njemu Isus govori, ono što ne otkriva naglas drugim učenicima.

Kada ga je ljubljeni učenik tako upitao tko je izdajica, Isus je odgovorio ne spominjući ime, nego dajući znak. To je bio umočen zalogaj koji je dao Judi Iškariotskom.
Nakon zalogaja, piše evanđelist, u Judu je ušao Sotona. To nije prvi put da se uz ime jednoga od dvanaestorice Isusovih učenika spominje Sotona. Prvi put bio je to Petar, koji se usprotivio Isusu kada je na putu prema Jeruzalemu otvoreno navijestio svoju muku, smrt i uskrsnuće (Mt16,23 Mk 8,33). Tada je Isus Petra izričito nazvao „Sotono!“ i rekao mu neka odlazi iza njega. Ako hoće ići za njim i biti njegov učenik, onda mu ne može stajati na putu. Pa i fizički je nemoguće ići za nekim, a ispriječiti se ispred njega.

Petar je u tom trenutku zaslužio naziv Sotona jer mu nije bilo na pameti ono što je Božje nego ono što je ljudsko. Međutim, Petar tada nije napustio Isusa. Nastavio je ići za njim, premda je i dalje bilo na tom putu bilo posrtanja. Čak i sada na posljednjoj večeri, kada izjavljuje da je spreman svoj život položiti za Isusa, Isus mu odgovara „Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.“. Znamo da će se tako i dogoditi. Ali Petar će i nakon toga svoga najvećega pada ustati i poći za Isusom. Pročitamo li Evanđelje po Ivanu do kraja, vidjet ćemo u Isusovu i Petrovu susretu nakon uskrsnuća, da Isus više neće naviješćivati Petrove padove, nego će mu tri put navijestiti kako će pâsti njegove janjce i ovce (Iv 21,15-17) i na kraju svojom smrću proslaviti Boga (Iv 21,19).

To je prekrasni Isusov poslijeuskrsni navještaj o Petru, jer Isus njegovu smrt naziva proslavom Boga, to jest govori istim rječnikom kojim je govorio i o svojoj vlastitoj smrti.
S Judom su se stvari odigrale drukčije. Nakon što je u njega ušao Sotona, Juda je i dalje postupao samo po ljudski. Otišao je u noć i sljedeći put u Ivanovu evanđelju susrećemo ga u istoj noći u Maslinskom vrtu s četom koja je došla uhvatiti Isusa.

Evanđelje po Ivanu poslije toga više Judu ne spominje, kao da je simbolično ostao zatočen u noći izdaje. U Evanđelju po Mateju (27,3-5), ipak doznajemo da se brzo pokajao što je predao nedužnu krv. Bacio je u Hram izdajničku plaću od trideset srebrenjaka i objesio se. Za razliku od Petra, koji je unatoč svojim slabostima na kraju obnovio zajedništvo s uskrslim Isusom, Juda je svojim posljednjim činom nasilno prekinuo proces koji je i njega mogao dovesti do ponovnoga susreta s Isusom ovdje na zemlji. Više od toga u vezi s Judom ne usuđujemo se reći.

fra Domagoj Runje

Foto: Cesare Fracanzano, Las lágrimas de San Pedro