Patnja – cijena ljubavi

BogoslovPosted by

Moderni čovjek navikao je gledati na patnju kao na nešto što pod svaku cijenu mora izbjeći. Neke ljude ništa ne smeta više od kršćanskog učenja da se patnju mora otrpjeti, podnijeti, da joj se često čak moramo predati kako bismo je mogli prebroditi. „Patnja je dio čovjekove tajne“, reče blaženi Ivan Pavao II. Zašto je tomu tako?

Danas prevladava mišljenje kako patnju treba prognati iz svijeta. Za pojedinca to znači da mora izbjeći patnju na bilo koji način. Također moramo vidjeti kako svijet upravo time postaje vrlo težak i hladan. Patnja jednostavno pripada čovjeku. A onaj tko doista želi ukinuti patnju, mora prije svega ukinuti i ljubav, koja bez patnja uopće ne postoji, zato što ona uvijek zahtijeva samoodricanje i što će zbog razlike u tamperamentima i dramatičnosti situacija sa sobom uvijek donijeti odricanje i bol.

Ako znamo da je put ljubavi – taj egzodus, to izlaženje iz sebe – istinski put postajanja čovjekom, onda ćemo također shvatiti da patnja predstavlja proces sazrijevanja. Onaj tko je u sebi prihvatio patnju, postat će zreliji i imat će više razumijevanja za druge, postat će čovječniji. Onaj tko je uvijek izbjegavao patnju, ne razumije druge, postaje okrutan i samoživ.

Sama je ljubav strast, trpljenje. U njoj prvo doživljavamo sreću, ona je općenito iskustvo sreće. S druge strane, ona nam oduzima mir i moramo joj dopustiti da nas preobrazi. Ako kažemo da je patnja unutarnja strana ljubavi, onda također razumijemo zašto je učenje patnje tolio važno – zašto u protivnom slučaju izbjegavanje patnje čini čovjeka nesposobnim za život. Bez patnje čovjeku bi pripala samo praznina života, povezana samo s ogorčenjem, odbijanjem, a ne više s unutarnjim prihvaćanjem i sazrijevanjem.

Joseph Ratzinger
Foto: duhovnost.net