Papa Franjo: prorok je uvijek čovjek nade

BogoslovPosted by

Tvrdoglavi i neobrezanih srdaca i ušiju, uvijek se opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Tim je riječima sveti Stjepan prvi mučenik Crkve optuživao narod, starješine i pismoznance koji su ga odveli na sud – istaknuo je danas papa Franjo na misi u Domu svete Marte i dodao – imali su zatvoreno srce, nisu ga htjeli slušati i nisu se više sjećali povijesti Izraela.

Kao što su prije proroke progonili njihovi oci, tako su se svi ti starješine i pismoznanci, bijesni u svojem srcu, okomili na Stjepana, izvukli ga iz grada i počeli kamenovati – rekao je Papa i nastavio – Kada prorok otkrije istinu i dotakne srce, ili se srce otvori ili postane još tvrđe, pa navali srdžba i progonstvo, tako završi prorokov život.

Neugodnu istinu često nije lako slušati – rekao je Sveti Otac i naglasio – proroke je uvijek pratilo progonstvo jer su govorili istinu. Ali, koji je za nas dokaz da kada prorok snažno govori, da govori istinu? Dokaz je kada je taj prorok sposoban ne samo govoriti, nego i plakati nad narodom koji je napustio istinu. Isus također s jedne strane prekorava oštrim riječima i kaže na primjer „narode pokvareni i preljubnički“; a s druge strane plače nad Jeruzalemom. To je dokaz. Pravi prorok je onaj koji je sposoban plakati nad svojim narodom i reći snažne riječi kada je to potrebno. Nije mlak, uvijek je neposredan.

Istinski prorok nije prorok nesreće, nego prorok nade – rekao je papa Franjo i napomenuo – njegov je zadatak otvarati vrata, liječiti korijenje, obnavljati pripadnost Božjem narodu kako bi išao naprijed. Nije mu zadaća koriti, on je čovjek nade. Kori kada je potrebno i širom otvara vrata gledajući prema obzorju nade. Ali, pravi prorok, ako dobro radi svoj posao, stavlja u opasnost svoj život.

Zato Stjepan umire pred Savlovim očima, jer je dosljedan istini – rekao je Papa i potvrdio to citirajući jednog od prvih crkvenih otaca: “Krv je mučenika sjeme kršćana”. Crkva treba proroke. Svi trebamo biti proroci. Ne kritičari, to je nešto drugo. Biti kritički sudac kojem ništa ne odgovara, to nije dobro, to nije prorok. Prorok je onaj koji moli, gleda Boga i svoj narod, osjeća bol kada narod pogriješi, plače, u stanju je plakati nad narodom, ali također uložiti svoj život da bi govorio istinu. Neka u Crkvi uvijek bude prisutna proročka služba kako bi ona išla naprijed – zaključio je Sveti Otac.

Izvor: Radio Vatikan