Posted by Pakt iz katakombi za siromašnu Crkvu koja služi naziv je dokumenta kojeg su četrdeset dvojica biskupa i kardinala – među njima i hrvatski (nad)biskup Josip Pavlišić – potpisali 16. studenog 1965., nekoliko dana prije završetka Drugog vatikanskog koncila, obvezavši se živjeti u siromaštvu i služenju te u središte svoje službe staviti upravo siromašne. Nedugo nakon toga Paktu su se pridružili mnogi drugi koncilski oci iz cijeloga svijeta, njih oko 500, a dokument je postao izazovom “braći u episkopatu” kako bi živjeli “siromašan život” te tako promicali “siromašnu Crkvu koja služi”, kako je to predlagao i papa Ivan XXIII. Obvezali su se živjeti u siromaštvu, odreći se svih simbola ili privilegija moći, a siromašne staviti u središte svoje pastoralne službe. Tekst je imao snažan utjecaj na teologiju oslobođenja koja se pojavila u sljedećim godinama. Jedan od potpisnika i idejnih začetnika Pakta bio je i sluga Božji Helder Câmara (1909.–1999.), a obećanja su tijekom zadnjih pola stoljeća inspirirala mnoge pastire diljem svijeta, vjerojatno i današnjega rimskog biskupa Franju.
Prošlo je puno godina a dokument je i dalje itekako aktualan.
Pakt iz katakombi za siromašnu Crkvu koja služi
Mi, biskupi okupljeni na Drugom vatikanskom koncilu, svjesni vlastitih nedostatka glede siromaštva u skladu s evanđeljem; tražili smo jedni od drugih inicijativu kojom bi svatko od nas želio izbjeći jedinstvenost i arogantnost; u zajednici sa svom braćom u episkopatu, računajući prije svega na milost i snagu Gospodina našega Isusa Krista, na molitvu vjernika i svećenika naših biskupija; stavljajući se mislima i molitvom pred Trojstvo, pred Kristovu Crkvu i pred svećenicima i vjernicima naše biskupije; u poniznosti i u svjesnosti svoje krhkosti, ali i sa svom odlučnošću i svom snagom kojom nam Bog želi iskazati milost, obvezujemo se na sljedeće:
1. Glede smještaja, hrane, sredstava za kretanje itd., pokušat ćemo živjeti onako kako redovito živi naše stanovništvo. Usp. Mt 5,3; 6,33s; 8,20.
2. Zauvijek se odričemo izgleda i stvarnosti bogatstva, posebno u odjeći (bogata tkanina, upadljive boje), u znakovima dragocjena materijala (ti znakovi zapravo moraju biti evanđeoski). Usp. Mk 6,9; Mt 10,9s; Dj 3,6. Ni zlato ni srebro. Nećemo na svoje ime posjedovati nekretnine, pokretnine, ni bankovne račune itd.; a ako ih kojim slučajem bude neophodno posjedovati, sve ćemo staviti u službu biskupije ili društvenih i karitativnih djela. Usp. Mt 6,19-21; Lk 12,33s.
3. Kad god je moguće povjerit ćemo financijsko i materijalno upravljanje u našoj biskupiji povjerenstvu sposobnih vjernika laika koji su svjesni svoje apostolske uloge, kako bismo mi bili manje upravitelji, a više pastiri i apostoli. Mt 10,8; Dj 6,1-7.
4. Odbijamo da nas se oslovljava, usmeno ili pismeno, imenima i naslovima koji označavaju veličinu i moć (Eminencija/Uzoriti, Ekscelencija/Preuzvišeni, Monsinjor…). Usp. Mt 20,25-28; 23,6 do 11; Iv 13,12-15.
5. Svojim ćemo ponašanjem, u našim društvenim odnosima, izbjeći ono što se može učiniti davanjem privilegija, prioriteta ili bilo kakvih sklonosti bogatima i moćnima (npr. svečani prijemi i gozbe koji se nude ili prihvaćaju, u vjerskim službama). Usp. Lk 13,12-14; 1Kor 9,14-19.
6. Također ćemo izbjeći stimuliranje nečije taštine ili laskanje glede nagrada ili prikupljanja poklona ili iz bilo kojeg drugog razloga. Pozvat ćemo naše vjernike da njihove darove smatraju normalnim sudjelovanjem u bogoslužju, apostolatu i društvenoj akciji. Usp. Mt 6,2-4; Lk 15,9-13; 2 Kor 12,4.
7. Od našeg vremena, razmišljanja, srca, sredstava itd. dat ćemo sve što bude potrebno za apostolsku i pastoralnu službu radnicima i ekonomski slabijim i siromašnijim osobama i skupinama, bez predrasuda o drugim ljudima i skupinama u biskupiji. Podržavat ćemo vjernike laike, redovnike, đakone ili svećenike koje Gospodin poziva da evangeliziraju siromašne i radnike dijeljenjem radničkog života i rada. Usp. Lk 4,18s; Mk 6,4; Mt 11,4s; Dj 18,3s; 20,33 do 35; 1 Kor 4,12 i 9,1-27.
8. Svjesni zahtjeva pravde i ljubavi i njihovih međusobnih odnosa, pokušat ćemo “dobrotvorna djela” pretvoriti u društvena djela utemeljena na ljubavi i pravdi, koja uzimaju u obzir svakoga i svaku potrebu, kao poniznu uslugu odgovarajućim javnim tijelima. Usp. Mt 25,31-46; Lk 13,12-14 i 33s.
9. Djelovat ćemo tako da odgovorni iz naše vlade i naših javnih službi odlučuju i provode zakone, stvaraju strukture i društvene institucije potrebne za pravdu, jednakost i skladan i cjelovit razvoj čovjeka u svim ljudima; i preko toga na uspostavi drugog, novog društvenog poretka, dostojna čovjeka i djece Božje. Usp. Dj 2,44s; 4,32-35; 5,4; 2 Kor 8 i 9 cijeli brojevi; 1 Tim 5,16.
10. Kako bi kolegijalnost biskupa pronašla svoje potpuno evanđeosko ostvarenje u preuzimanju zajedničke odgovornosti za mnoštvo ljudi – dvije trećine čovječanstva – u stanju fizičkog, kulturnog i moralnog siromaštva, obvezujemo se:
– doprinijeti, u skladu s našim mogućnostima, žurnim ulaganjima episkopata u siromašne narode;
– zatražiti zajedno s međunarodnim organizacijama, ali svjedočeći evanđelje kao Pavao VI. u UN-u, usvajanje ekonomskih i kulturnih struktura koje više neće činiti proleterske nacije u sve bogatijem svijetu, koje siromašnim masama ne dopuštaju izlazak iz njihove bijede.
11. Obvezujemo se, u pastoralnoj ljubavi, dijeliti svoj život s braćom i sestrama u Kristu, svećenicima, redovnicima i vjernicima laicima, kako bi naša služba bila istinsko služenje, pa ćemo:
– nastojati “revidirati svoj život” s njima;
– formirati suradnike koji su više animatori u skladu s duhom nego šefovi u skladu s ovim svijetom;
– pokušati biti što više ljudski prisutni, uz iskazivanje prihvaćanja…
– biti otvoreni za sve, bez obzira na njihovu vjeru. Usp. Mk 8,34s; Dj 6,1-7; 1Tim 3,8-10.
Kad se vratimo u naše biskupije, obavijestit ćemo vjernike o našoj rezoluciji, moleći ih da nam pomognu njihovim razumijevanjem, potporom i molitvama.
Pomozi nam, Bože, da budemo vjerni.
Katakombe Santa Domitilla
Rim, 16. studenog 1965.