Posted by Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu,
a ne razumije,
dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano.
Mt 13, 19
Razum je, dakle, čuvar Riječi.
Tko primi Riječ, a ne razumije ju,
ne će ju sačuvati.
Otet će mu ju Zli.
Zli ne otima Riječ kao što lopov krade blago.
Lopov se okoristi ukradenim.
Zli od Riječi nema koristi.
On nikomu nikada ne radi u korist.
Čak ni sebi.
Njegova je korist šteta onoga kojemu otima Riječ.
Zli ne može s Riječju ništa.
Ne može ju unovčiti
i ne može ju uništiti.
Njemu Riječ ne treba.
Mrzi ju.
Ipak, otima Riječ.
Ne zato da bi ju imao on a ne drugi,
nego zato da ju nema tko ju je primio.
Ne otima da se obogatio.
Otima da osiromaši onoga kojega je Riječ obogatila.
Tko primljenu Riječ ne razumje
ne može ju zadržati.
Tko blago ne vidi kao blago, nema blaga.
Tko Riječ ne razumije, nema Riječ.
Tko primi Riječ, a ne razumije ju,
ne opaža ni kada ni kako mu ju Zli otima.
Tko ima blago, a ne zna da ga ima,
ne može ga sačuvati.
Upita li ga tko o blagu,
neće znati ni o kakvomu je blagu riječ
ni kada ga je primio
niti kada mu je oteto.
Zli ne prima Riječ,
ali zna tko ju prima.
Ne stanuje u srcima jer srca ne pripadaju njemu.
Kruži oko njih.
Dočim Riječ padne u srce
on vreba kako da ju ugrabi.
Nemoćan je pred onima koji Riječ razumiju srcem.
Ako Riječ nije razumljena, njegov je plijen.
Otima ju i ostavlja srce bez Riječi.
Srce bez Riječi ne donosi roda.
Plitko je.
Tvrdo.
Tupo.
Zli ne traži tupa srca.
Traži srca s Riječju.
Privlače ga, jer ih želi orobiti i otupiti.
Svijet je pun praznih i tupih srdaca
koja i ne znaju da su okradena.
Riječ u srce dolazi slušanjem.
Zli to zna.
Zato se izvježbao u ometanju slušanja.
Stvara buku.
Pliva u svome tamo gdje svi buče i nitko nikoga ne čuje.
Tamo je nemoguća tišina potrebna za primanje Riječi.
Njeguje rastresenost.
Sabran je na rastresenost i zaborav.
Likuje kada mu se žrtva ne može sabrati i kada zaboravlja.
Tako uništava pozornost koja prima Riječ.
Množi riječi i voli zbrku mnijenja.
Potcikuje od zluradosti
kada čuje tupa srca koja kriče da imaju pravo na svoje mišljenje.
Tako uništava važnost Riječi.
Proizvodi istine.
Mnoštvo istina.
Ne gasi svoje tvornice
i prodaje na veliko.
Kupiš jednu, dobiješ pet.
Najdraže mu je ako svatko ima mnogo istina
i ne može se odlučiti ni za jednu od njih.
Tako Riječ postaje slična svim drugim riječima.
Površna kao i one.
Tada je više ne mora niti krasti.
Siguran je da neće uhvatiti korijena i donijeti rod.
Pa ipak, Ti ne prestaješ sijati.
Posvuda.
Odakle Ti tolika volja da daruješ Riječ i onima koji je ne razumiju?
Odakle tolika upornost da to činiš uvijek iznova?
Znam.
Na svojoj koži znam odgovor.
Da nisi bio tako uporno rastrošan,
ja bih navijek ostao prazna srca!
Koliko li sam samo puta bio okraden, a da to nisam ni znao!
Ipak, nakon svake otmice Ti nisi prestao sijati.
Tko primi Riječ i razumije je,
čuva Riječ
i čuva srce
i čuva razum.
Tko sluša Riječ i razumije je
štiti svoje srce od otmičara Riječi
i Tvoje Kraljevstvo u njemu već donosi plod.
fra Ante Vučković