Posted by Nikada nitko nije ovako govorio.
Tako su stražari govorili o Njemu.
Nisu rekli što je govorio.
Ni kako je govorio.
Rekli su samo da je govorio drukčije od drugih.
I to je bilo dovoljno da ga ne uhvate.
Poslani su da upravo to učine.
I to su htjeli.
A onda su ga čuli.
I slušali.
I više nisu slušali glavare.
Slušali su samo Njega.
I nastavili su ga slušati kada su otišli od Njega.
I kada su govorili glavarima, još uvijek su slušali Njega.
Što li se u njima moralo dogoditi?
Što li se pokrenulo u njihovim stražarskim srcima
da su njegovim govorom opravdavali svoj neposluh glavarima?
Zašto ga ne dovedoste?
Nikada nitko nije ovako govorio.
Što ti se čini? Ponavlja li se ova priča?
Koji Njega čuju više ne slušaju glavare.
Ni jednoga glavara.
Koji Njega čuju više ne hvataju druge.
Ni u riječi ni klopkama ni lancima ni oružjem.
Koji Njega čuju vraćaju se slobodni
pa makar i bez obavljena zadatka.
Što li je to u nama da se bez Njega tako lako predamo u posluh?
U sluganstvo!
Poslušni glavarima i poslušni mnijenjima.
Poslušni da preživimo i poslušni da napredujemo.
Sluge javnoga mnijenja i sluge tajnih dogovora.
Neslobodni, a s parolama o slobodi.
Slobodno se krećemo, a srce zarobljeno strahom.
Slobodno govorimo, a riječi tuđe. Pokradene.
Slobodno kupujemo, a uzimamo sasvim nepotrebne stvari.
Slobodno odlučujemo, a ne znamo što bismo htjeli.
A što li je to u Njemu da tako lako oslobodi čovjeka svih lanaca?
Da u trenu može misliti slobodno,
da zna što hoće, a što neće,
što je dobro, a što nije,
što koristi dobroti, a što joj šteti.
Kako to da je dovoljno čuti ga i javno mnijenje izgubi važnost?
Kako to da se u njegovoj blizini probudi volja za slobodom, istinom i otvorenošću?
Kako to da su stražari izgubili volju da ga uhvate, zavežu i privedu?
Kakva li mu je riječ da ih je njome razoružao?
Kako je govorio da su u njegovoj riječi otkrili slobodu?
Nikada nitko nije ovako govorio.
Potražiš li sličan govor, brzo opaziš da ga nema.
I stražari ti budu kao braća.
I vidiš da su u pravu.
Nikada nitko nije ovako govorio.
Potražiš li u čemu je drukčiji od drugih,
opazit ćeš:
On i njegova riječ su jedno.
On je sasvim u njoj i ona je sasvim njegova.
Naša riječ nije takva. Ni mi nismo kao On.
Pa ipak, ima trenutaka kada nam se posreći
i mi budemo sasvim u svojoj riječi.
Tada, kao čudom s neba,
i u našoj blizini
ponekom spadnu lanci
i on se vrati kući obdaren slobodom.
fra Ante Vučković