Posted by Oče naš, koji jesi na nebesima,
a svejedno nisi daleko od nas zemljanih i smrtnih,
koji prebivaš u nedostupnu svjetlu,
a ipak svakomu dopuštaš da ti se obrati ma gdje bio.
Sveti se ime tvoje
na našim usnama i u našim odnosima!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Sada, posvuda gdje jesmo,
usred ovog kraljevstva satkana od laži, moći i sjaja.
Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji!
Ne naša, jer mi ne znamo što hoćemo
i ne znamo što drugi hoće.
Mi oponašamo jedni druge,
a to skrivamo i od sebe i od njih.
Budi volja tvoja!
Jer tvoja je za nas bolja od naše.
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
I u kruhu sve od čega živimo.
Prihvaćanje, osmjeh i dobru riječ.
I da u svemu čime nas nahrane drugi
vidimo kruh s neba.
I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo
dužnicima svojim!
I imaj strpljenja s nama dok ne otpustimo.
Ne odbaci nas dok smo još privezani uz svoje dužnike,
nespremni odvezati se, s potisnutim željama za osvetom.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga.
Nadasve kad ne vidimo njegove okove
i zavezani umišljamo svoju slobodu.
fra Ante Vučković