Posted by Živimo u vremenu obrazovanja, ulaganja u obrazovanje, nužnosti informiranosti, okruženi smo sredstvima priopćenja, a sve manje smo učeni i zadovoljni svojim životom. Padom Eve i Adame osuđeni smo na potragu za pravim znanjem, volja nam je slaba, a um „zamazan“ krivim vrijednostima, teško razlikujemo dobro od zla. Sv. Toma Akvinski je to slikovito opisao i rekao da su početci znanja gorki, a tek njegovi plodovi slatki. Čovjek se opire učenju, posebno na samom početku kada mora savladati osnove, provoditi sate u bubanju, proučavanju. No, kada svlada osnove, učenje postaje radost, užitak, punina života. Učenje nije predviđeno samo u školskom dobu i prepušteno znanstvenicima, nego se od svakog vjernika traži zdrava radoznalost, proučavanje svetih spisa jer kako se inače nositi s modernim izazovima poput eutanazije, umjetne oplodnje, istospolnih brakova?
Dinamika suvremenog života i njegov tempo, taj mentalitet da je dovoljno biti samo informiran i obrazovan, pogrešan je. Suvremeni stav da će obrazovana osoba odabrati dobro i da je to dovoljno, doveo nas je do „kulture smrti“, ispraznosti i lažnog sjaja industrije zabave. Svaka ispovijed opominje nas da je davanje i dobivanje prave informacije nedostatno da bi nasljedovali Krista. Sva ta silna liberalna nastojanja oko usko specijaliziranog obrazovanja, stvaraju izvrsne stručnjake, ali i ne dobre osobe. To je krivi koncept da će visoka izobrazba odgojiti srce i usmjeriti nas na pravi put. Visoko obrazovani svijet postaje sve hladniji, manipulativnij, okrutniji i udaljen od Boga.
Filozofija industrijske revolucije s početka prošlog stoljeća, pretvara nas u kotačiće kapitalističke mašinerije. Uvjerava nas da je u životu dovoljno biti samo dobar u svojoj struci da bi imali uspješno, visoko produktivno društvo. To je samo dio istine. Ti izvrsni stručnjaci ne znaju puno o životu, jer čovjek je prvo duhovno biće. Zapadni svijet ilustrativni je primjer sjajnih stučnjaka koji po dolasku kući umiru od dosade, bez nekih interesa, uključe TV ili se „nakače“ na društvene mreže dok ne odu spavati. To prazno preživljavanje u kojem zadovoljavamo svoje potrebe, gradi korumpirano, rastrzano društvo, koje je gladno samo zabave. Stari Rim je tu „filozofiju“ kruha i igara razvio do savršenstva. Čovjek kojem je dosadno, vrlo brzo se okreće grijehu.
Cilj obrazovanja bi trebao biti odgoj duhovne osobe, lijepog ponašanja, zainteresirane za umjetnost, a ne nužno stvaranje stručnjaka uskih specijalizacija koji su okrenuti tržištu rada i zaradi. Biti učen, a ne informiran, znači biti odgojen u Duhu ljubavi prema Bogu i drugima. Sveci su prekrasan primjer što znači biti učen. Njihov radni dan bio je izmjena učenja, molitve i ponovnog učenja, usavršavanje u vrlinama. Stjecanje obrazovanja na taj način podiže naš Duh da se posvetimo Bogu, obitelji, svetom štivu. Život koji se sastoji samo od rada, premorenosti , prazan je život.
Svi smo pozvani u učenju nasljedovati velike svece poput sv. Tome Akvinskog, sv. Augustina, sv. Benedikta ili sv. Dominika, koji su dobro poznavali opasnosti od uzdizanja znanja, a zanemarivanje Duha. Sv. Ivan Pavao II. sve nas je pozvao na svetost, a to ne možemo postići bez proučavanja Sv. Pisma i drugog duhovnog štiva jer samo tako postajemo učeni, a ne samo obrazovani.
Osvrt na predavanje: Učenje put prema svetosti
Izvor: youtube: Studying for sanctity, Sensus Fidelium
Pripremila: Miriam Goll, uki.hr
Foto: www.pixabay.com