O Blaženoj Djevici Mariji

BogoslovPosted by

           I. MARIJA U SVETOM PISMU

             Svetopisamska svjedočanstva o Mariji, Isusovoj majci su skromna. Rođena je u židovskom narodu, u Nazaretu, od roditelja Joakima i Ane. U Nazaretu prihvatila Božji poziv. Začela po Duhu Svetom. U Betlehemu rodila Isusa. U Jeruzalemu ga prikazala u Hramu. Bježi s Josipom i djetetom u Egipat. Vraća se živjeti u Nazaret. U Kani Galilejskoj je na početku djelovanja svoga Sina. S njim je pod križem na Kalvariji. Po Isusovom uskrsnuću je u prvoj kršćanskoj zajednici.

U Starom Zavjetu Marija se ne spominje imenom. ali se spominje: „žena čiji će potomak pobijediti đavla“, „Nova Eva po kojoj će doći spasenje“, „Kćer Sionska“… U slavnim ženama Esteri i Juditi može se nazrijeti lik Marijina poslanja. Ime Marija ili hebrejski Mirjam znači na aramejski Mara=kraljevna, gospodarica ili na egipatski Merit Jam= ljubljena od Boga).

U Novom Zavjetu ima opet razmjerno malo mjesta za Mariju. Najstariji podaci su iz poslanice Galaćanima (..od žene bi rođen..) i Markova evanđenja (Na dva mjesta se spominje. Kad ga traže, Isus odgovara pitanjem: „Tko je majka moja i braća moja?“ Drugi put kada u svom zavičaju Isus uči u sinagogi. Kažu mu: „Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin..“).

Tek kasnije pisane tragove nalazimo kod ostala tri evanđelista:

           Evanđelist Matej o Mariji govori nešto više te donosi Isusovo rodoslovlje (..Mariji se rodio Isus Krist..). Rodoslovlje ima 3 puta po 14 pokoljenja (od Abrahama, preko Davida i prognanstva u Babilon do Krista). Matej više ističe Marijinu ulogu u životu Isusa, a ne njenu osobnost.

           Evanđelist Luka o Mariji govori najviše, štoviše, oslikava njen lik jer je i sam bio slikar. Uz Isusa, Marija je glavni lik. Luka dočarava Marijin susret a anđelom Gabrielom („.Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.“) Anđeo je naziva „Milosti puna“, „Svi će te naraštaji zvati blaženom“. Luka je naziva Božjom nositeljicom i donositeljicom (rođakinji Elizabeti donosi radost i starcu Šimunu u Hramu donosi dijete Isusa). Luka Mariji pripisuje poznati hvalospjev Veliča.

           Evanđelist Ivan Mariju stavlja uvijek uz važna djelovanja svog Sina od Kane do Kalvarije. U Kani Marija prva primjećuje problem da je nestalo vina. Kao što je izabrani narod Mojsiju izjavio: „Vršit ćemo sve što je Gospodin naredio!“ tako i Marija u Kani: „Što god vam rekne, učinite!“ Na Kalvariji Isus naziva Mariju ženom (Ženo! Evo ti sina!) a voljenom apostolu Ivanu daje majku (Evo ti majke!).

         Djela apostolska Mariju spominju kao onu koja iščekuje silazak Duha Svetoga. S istim Duhom Marija je već surađivala kod navještenja pa je apostolima pravi poticaj i živi primjer molitve. Ovo je i ujedno posljednje spominjanje Marije u Novom Zavjetu.                         

         Knjiga Otkrivenja Mariju spominje kao „ženu odjevenu u sunce“. Opravdano se smatra da je Marija u trenutku smrti bila proslavljena i uznesena u nebesku slavu te bila okrunjena za kraljicu svih stvorenja.

             II. VJERSKE ISTINE O MAJCI ISUSOVOJ

      O Blaženoj Djevici Mariji danas imamo četiri vjerske istine. Nazivamo ih dogmama koje su dužni vjerovati svi članovi Crkve.

1. vjerska istina MARIJA BOGORODICA. Taj naslov Marija dobiva na Crkvenom saboru u Efezu 431. godine. Biskupima je tada bilo jasno da Bog kao Bog ne može imati ljudsku majku. Naslov Bogorodica znači da je ona majka Utjelovljene riječi i prava majka djeteta koji je u isto vrijeme Bog. Naziv Bogorodice upotrebljavaju kršćani Istoka, a kršćani Zapada je nazivaju Majkom Božjom. Blagdan se slavi 1.siječnja.

2. vjerska istina MARIJA DJEVICA. Iako ova istina nikada nije proglašena dogmom, najstarija je. Mariju Djevicom nazivaju evanđelisti Matej i Luka. Marijino djevičansko začeće znači da je puna milosti, Božje naklonosti, da je draga Bogu.

3. vjerska istina MARIJA BEZGREŠNA. Svetkovinu Marijina začeća (ali ne i bezgrešna) susrećemo u 11.stoljeću. Istaknuti bogoslovci srednjeg vijeka Albert Veliki, Toma Akvinski, Bonaventura i posebno franjevac Ivan Duns Skot smatraju da je Marija od Boga bila sačuvana od svakog grijeha u vidu zasluga zbog rođenja Isusa kako bi postala Otkupiteljeva majka. Dogmu je proglasio papa Pio IX. 8.prosinca 1854.god. Pod tom istinom Marija se objavljuje četiri godine kasnije Bernardici u Lurdu. Blagdan se slavi 8.prosinca.

4. vjerska istina MARIJA NA NEBO UZNESENA. Kako je smrt posljedica grijeha, a Marija je Bezgrešna, tako je ona mogla biti izuzeta od smrti. To uznesenje nije Marijina moć, već Božja. Marija je umrla prirodnom smrću jer je imala smrtno ljudsko tijelo, ali Bog nije dopustio da njeno tijelo trune u zemlji. Naznake o Marijinom uznesenju nalazimo već kod sv. Efrema i Epifanija u 4 stoljeću. Svi bogoslovci naučavaju ovu istinu u 10. stoljeću. Papa Pio XII. je 1.studenog.1950. godine ovu istinu proglasio dogmom. Ovaj blagdan slavi se 15. kolovoza.

        III. ŠTOVANJE BDM 1.dio (LITURGIJSKO ŠTOVANJE BDM).

         Svako štovanje (čašćenje, slavljenje) Blažene Djevice Marije je ujedno štovanje i njenog sina Isusa Krista. Drugi vatikanski sabor (1962.-1965.) potiče štovanje prema Mariji i zahvalnost Bogu koji nam učini velika djela po Marijinom zagovoru. Crkva posvećuje Mariji 3 svetkovine, 2 blagdana i više spomendana. Marijine svetkovine (po vječnim istinama) su:

  1. Svetkovina Svete Marije Bogorodice (1. siječanj). Slavi se od 5. stoljeća.
  2. Svetkovina Uznesenja Bl. Djevice Marije ili Velika Gospa (15. kolovoza). Najstarija je i najomiljenija Marijina svetkovina. Od 5. st. slavi se u Jeruzalemu, od 7. st. u Rimu.
  1. Svetkovina Bezgrešnog začeća Bl. Djevice Marije (8. prosinca). Zvao se i Začeće Ane. Slavi se od 8. st. ali tek u 14. st. ustaljuje se datum blagdana u prosincu.

Marijini blagdani su:

  1. Blagdan Rođenja Bl. Djevice Marije ili Mala Gospa (8. rujna). Slavi se od 5. st. u Jeruzalemu i od 7.st. u Rimu. Datum mu je određen svetkovinom Bezgrešnog začeća koji se slavi devet mjeseci ranije.
  1. Blagdan Pohođenja Bl. Djevice Marije (31.svibnja). Slavi se od 6. st. ali tek franjevci u 13 st. promiču ovaj datum.

Marijini spomendani. U kratkom pregledu donosimo samo popis 5 obvezatnih i 6 neobvezatnih.

To su: Bezgrešno Srce Marijino (subota, 15 dana nakon Duhova), Blažena Djevica Marija Kraljica (22. kolovoza), Blažena Djevica Marija Žalosna (15. rujna), Gospa od svete Krunice– Ružarija (7. listopada) Prikazanje Blažene Djevice Marije u Hramu – Gospe od Zdravlja (21. studenoga).

Neobvezatni su: Gospa Lurdska (11.veljače), Gospa Fatimska (13. svibnja), Gospa Karmelska (16. srpnja), Posveta bazilike sv. Marije Velike– Gospa Snježna (5. kolovoza), Ime Marijino (12. rujna), Gospa Guadalupska (12. prosinca)

               

                IV. ŠTOVANJE BDM 2.dio (MARIJANSKA PUČKA POBOŽNOST).

               Nastanku ovih pobožnosti pogodovalo je i nerazumljivost sv. mise koja se održavala na latinskom jeziku. Svećenik je leđima okrenut narodu, pa se i ne zna što se na oltaru događa. Papa Pavao VI. daje nakon Drugog Vatikanskog sabora smjernice kako štovanje Marije treba obnoviti i uskladiti s pravim kršćanskim štovanjem. Među marijanskim pobožnim vježbama spadaju molitve:

  1. ZDRAVOMARIJA– najraširenija molitva. Od Lukina evanđelja do 1568. godine kada postaje službena crkvena molitva. Molitva se sastoji od dva dijela. Prvi dio su anđelove riječi upućene Mariji (Zdravo…), Elizabetin poklik (blagoslovljena…) i na kraju dodano ime Isus u 14. stoljeću. Drugi dio molitve je plod iskustva Crkve i prošnje iz Litanija svih svetih (moli za nas), a u 13. i 14. stoljeću dodani (za nas grešnike, sada …Amen)
  2. ANĐEO GOSPODNJI- (pozdrav Gospi, Anđeosko pozdravljenje). To su riječi iz Lukinog evanđelja. Javlja se u 5 st. kada zvoni zvon navečer za prekid rada. Papa Ivan XXIII. uvodi molitvu prije završnog euharistijskog blagoslova nedjeljom i blagdanom.
  3. KRALJICE NEBA- uskrsna molitva nastala u 12. stoljeću. To je prošnja Crkve Mariji da je kod Boga zagovara i usliši molitvu. To je i poziv vjernicima da ne gube nadu. Papa Benedikt XIV. određuje da ova molitva zamjenjuje u uskrsnom vremenu Anđeosko pozdravljenje.
  4. KRUNICA ILI RUŽARIJ– vijenac (kruna) od ruža. Sastoji se od 4 otajstva. Svako otajstvo od 5 dijelova (5 očenaša, 5 slava ocu i 50 zdravomarija). U 12. stoljeću nastaju molitve 150 zdravomarija. Kao tvorci krunice smatraju se dominikanci iz 15. stoljeća Jakov Sprenger i Alan de la Roche.
  5. Otajstva radosna: navještenje, pohođenje, rođenje, prikazanje u Hramu i našašće 12.god. Isusa 2. Otajstva svjetla: krštenje, samoobjava u Kani, navještaj i poziv na obraćenje, preobraženje i ustanovljenje euharistije. 3. Otajstva žalosna(muke): molitva u vrtu, bičevanje, krunjenje trnovom krunom, nošenje križa i razapinjanje na križ. 4. Otajstva slavna: uskrsnuće, uzašašće, silazak Duha, uznesenje Marijino i krunjenje Marijino. Godine 2002. papa Ivan Pavao II. uz do tada postojeća tri otajstva dodao je četvrto- otajstvo svjetla.
  6. ZDRAVO KRALJICE – je kršćanski himan Marijinu kraljevstvu nastala sredinom 11. stoljeća kod sv. Bernarda. Pisana u množini. Gospa se naziva odvjetnicom.
  7. GOSPINE LITANIJE (PROŠNJE)- Nastale su iz litanija (prošnji) Svih svetih.Nastaju u 12. stoljeću. Nisu nastale u Loretu (Italija), iako su se molile u tom gradu i proširile po svijetu pa se nazvane Lauretanske. Danas litanije imaju 51 zaziv, a završavaju sa zazivom Jaganjče Božji.
  8. MARIJANSKI MJESECI- SVIBANJ I LISTOPAD. Svibanjske pobožnosti vezane su uz poganske običaje. Stari Rimljani su častili božicu cvijeća Floru. Španjolski kralj Alfonso X. Mudri i sv. Filip Neri su poticali ovu pobožnost ukrašavanjem Gospinih likova, pjevanjem, činjenjem dobrih djela. Sredinom 19. stoljeća pobožnost stiže i do Zagreba. Mjesec listopad postaje marijanski mjesec u 18. stoljeću, a povezan je sa spomendanom Gospe od svete Krunice.
  9. GOSPINE SUBOTE- počele su se širiti po redovničkim obiteljima u 14 stoljeću. Imaju pred očima Mariju koja je na Veliku subotu, dok je Isusovo tijelo ležalo u grobu, puna vjere i nade iščekivala njegovo uskrsnuće. Nakon ukazanja u Fatimi 1917. godine razvila se pobožnost pet prvih subota. Vidjelica Lucija iz Fatime umrla je 2005. godine. te ih je za života preporučila u Gospino ime. Poznat je i subotnji post u štovanje Gospe.
  10. HODOČAŠĆEMarija je dio svakog hodočašća jer su u pravilu sva povezana s Marijom. A gdje je Marija, tamo je i njen Sin. Na hodočašće se ide zbog pokore, stjecanja oprosta ili molitve za neko dobro, zahvaliti za primljenu milost, za jačanje vjere. U početku su to prakticirali samo bogatiji vjernici. Danas to mogu mnogi vjernici, ali se s vremenom izgubio onaj pokornički dio, a sve više postaje turizam i razonoda.

      V. MARIJANSKA SVETIŠTA U SVIJETU

Prva svetišta posvećena Gospi nalazimo već u 4. stoljeću. Iako prave podatke imamo tek od 11. stoljeća, pravi procvat doživljavaju između 14. i 17. stoljeća. Svetišta nastaju i zbog razvijanja marijanskih pobožnosti, slika, kipova, relikvija (ostatci svetaca), zavjeta, čudesnih ukazanja i ozdravljenja.Najpoznatija marijanska svetišta u svijetu su:

  1. Gospa Guadalupska (Meksiko) iz 16. stoljeća, vidjelac Juan Diego
  2. Gospa Loretska (Italija) iz 13. stoljeća, Nazaretska kućica čudesno došla iz Trsata (Rijeka)
  3. Gospa od Stupa u Zaragozi (Španjolska), ukazanje apostolu Jakovu St. u 1. stoljeću.
  4. Svetišta u Altotingu (9. st.) i Kevelaeru(17.st.) (Njemačka)
  5. Mariazell (Austrija) 12. stoljeće. Hrvatsko-ugarski kralj Ljudevit gradi joj kapelu.
  6. Gospa Jasnogorska u Czestohovi (Poljska) iz 14. -15. stoljeća. Sliku donio poljski vojvoda Ladislav.
  7. Lurd (Francuska), Marijino ukazanje Bernardici kao Bezgrešno začeće 1858. godine.
  8. Fatima (Portugal), Marijino ukazanje Luciji, Franji i Hijacinti kao Gospa od krunice 1917.

     VI. MARIJANSKA SVETIŠTA U HRVATA

  1. SOLIN-Najstarije svetište nalazi u Solinu. Kraljica Jelena gradi crkvu u 10. stoljeću. Gospin lik odliven u srebru i zlatu prije četrdesetak godina papa Ivan Pavao II. je blagoslovio i nazvao ga Hrvatskom Gospom Hodočasnicom. Isti papa posjetio je ovo svetište 4.10.1998.
  2. Sv. MARIJA U BISKUPIJI kod Knina iz 11. stoljeća. Podiže hrvatski kralj Zvonimir. U crkvi je pronađen najstariji Gospin lik u hrvatskoj umjetnosti- reljef moliteljice.
  3. TRSAT– Rijeka. Hrvatski Nazaret. Kućica odlazi za Loreto (Italija) u 13. stoljeću. Svetište Majke od Milosti. Slika okrunjena zlatom iz Vatikana u 18. stoljeću. Hrvatski knezovi Frankopani grade kapelu.
  1. GOSPA OD ŠKRPJELA– Boka Kotorska iz 15. stoljeća. Oslikan oltar kojeg zbog ljepote nazivaju Hrvatska Sikstinska kapela.
  2. MAJKA BOŽJA BISTRIČKA– Marija Bistrica iz 15.-16. stoljeća. Crni kip Gospe i Isusa. Proglašeno nacionalnim Marijinim svetištem. Papa Ivan Pavao II. ga je posjetio 3.10.1998. gdje je Alojzija Stepinca proglasio blaženikom Crkve.
  3. 6. SINJ– Slika Gospe od Milosti iz 17.-18. stoljeća. Pred njen blagdan trče se popularna Sinjska alka od 1715. godine. U bijegu pred Turcima slika stiže u Sinj iz Rame (BIH).
  4. MEĐUGORJE (BIH)- privlači milijune hodočasnika godišnje od 1981. godine. Gospa još uvijek daje poruke u mjesečnim ukazanjima koja nisu potvrđena od Crkve.
  5. ALJMAŠ – Gospin kip iz 18. stoljeća. svetište porušeno u domovinskom ratu, a Gospin kip pronađen pod ruševinama. Papa Ivan Pavao II. je 2003. okrunio kip zlatnom krunom.

Ratomir Vukorepa

Izvor: www.smn.hr