Posted by „Divno misto svetih uspomena, to svetište molitve i mira, proslavljeno od davnih vremena. Tu baš tu sve je lipo i uljudno i svakomu sve poćudno, niti može lipše bit za svet život provoditi.“ (Fra Petar Knežević, Pjesma Gospi Visovačkoj)
Biti u svijetu, a ne biti od svijeta. Razlog je to zbog kojega Visovac postoji. Samostan Gospe od Milosti, godine 1568. postaje kućom odgoja u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. Odmah po ustanovljenju uprava Provincije sv. Kaja 1735. godine (od 1743. god. mijenja ime u provinciju Presvetog Otkupitelja) dobiva dozvolu iz Rima i osniva samostane Visovac, Zaostrog i Živogošće kao kuće novicijata. Krajem XIX. stoljeća u Provinciji ostaje kuća novicijata samo Visovac, te se tako zadržalo sve do naših dana. Župnici, profesori, gvardijani, odgojitelji, provincijali, svi oni prošli su na Visovcu svoju „godinu kušnje“, te se tako ucijepili u lozu franjevaca koji se svojim marljivim radom zalažu za dobro svojeg bližnjega, na izgradnju sveopće Crkve i očuvanje hrvatskoga naroda. Kroz novicijat na Visovcu prošlo je od njegovih početaka pa sve do današnjih dana oko 1700 novaka.
Pogledajte promotivni video kojeg su izradili novaci Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.