Na uskrsno jutro,
uz prazan grob
Marija razgovara s Uskrslim,
a ne zna da je to On.
Traži mrtvo tijelo
i misleći da razgovara s vrtlarom
moli ga da joj pokaže gdje ga je stavio
kako bi ga ona mogla uzeti.
Marija ne traži Uskrsloga.
Traži mrtvo tijelo Učitelja.
I tada će čuti jednu jedinu riječ:
Marijo!
I bit će joj u trenu jasno.
To može biti samo On:
Rabbuni!
Nitko je nikada nije zvao kao On.
Rabbuni!
I ako je On sada zove,
onda je On živ.
Rabbuni!
I ako ona sada čuje njegov glas,
onda vrtlar nije vrtlar,
nego On, Rabbuni
i njezine uši čiste njene zamagljene oči.
A On, Rabbuni, kaže:
Ne dotiči me se!
Ne hvataj se za svoje uspomene!
Ne drži se prošloga!
Ne veži se uz naučeno!
Život je širi od uspomena,
dublji od naučenoga
veći od očekivanoga!
Ne dotiči me se
jer me ne možeš zadržati.
Susrećemo se, evo, u glasu i imenu
i susretat ćemo se na tisuće drugih načina.
U pogledima, licima i glasovima,
u prirodi,
molitvi, radosti i besplatnom darivanju.
Ne dotiči me se,
ali hodaj otvorenih očiju i ušiju!
Diši, miriši i kušaj!
Ne dotiči me se,
ali čuvaj živim naš susret!
Ogledaj se u glasu koji te zove imenom
i poučavaj druge što si naučila od mene
o životu, Ocu nebeskom, slobodi i ljubavi.
Ne dotiči me se, ali voli!
Svim srcem, umom i snagom.
I otkrit ćeš da ljubav ima bezbroj načina
da se kaže, pokaže i živi.
Ne dotiči me se!
Ne drži se onoga što je bilo!
Otkrivaj ono što jest!
Sad kada znaš više nego itko drugi na svijetu zna,
sada kada si otkrila kako je život jači od nasilja i smrti,
sada se ne boj živjeti puninu.
Ne dotiči me se!
Idi!
Pred tobom je sloboda i život.
Kad god pustiš da u tebi zatitra Život
i kada ga god probudiš u drugima,
ja ću biti s tobom, Mirjam!
Ne dotiči me se!
Idi, Mirjam!
Gdje god budeš, ja ću biti s tobom!
A kad dođe tvoje vrijeme,
i ti ćeš doći tamo gdje sam ja!
Posvećeno onima koji za vladavine Korone ne prestaju tražiti načina kako se susretati s Uskrslim!
fra Ante Vučković