Posted by Evanđelje dana i kratko razmišljanje (Iv 15, 12-17)
(Petak petoga vazmenoga tjedna)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.«
Riječ Gospodnja
***
Danas čitamo kraći isječak iz istoga odlomka Evanđelja po Ivanu koji se čitao jučer na blagdan Sv. Matije Apostola. Budući da smo se jučer osvrnuli na čitanje u cjelini, predlažem da se danas usredotočimo na sadržaj koji se nalazi u središtu današnjega odlomka, a riječ je o tome da Isus kaže svojim učenicima kaže kako ih više ne zove slugama, nego prijateljima.
Kad Isus kaže da ih više ne zove slugama, pitamo se kad ih je već nazvao slugama ili robovima, ako baš doslovno prevedemo grčku riječ „doulos“, koja se ovdje upotrebljava. U Evanđelju po Ivanu ima prije ovoga odlomka samo jedno mjesto gdje Isus taj pojam primjenjuje na svoje učenike. Radi se o istom vremenskom i prostornom kontekstu kao i u današnjem odlomku. Sve se dogodilo u dvorani posljednje večere. Nakon što je Isus oprao učenicima noge rekao im je da, ako on Gospodar i učitelj njima pere noge, tako onda i oni trebaju činiti jedni drugima.
Potom im još kaže: „Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga (rob) veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla.“ (Iv 3,16). Znademo li da je jedna od zadaća slugu bila da gospodaru pere noge, vidimo da se Isus ponaša upravo obratno. On je gospodar koji svojim slugama pere noge. Nitko ga na to nije prisilio, nego on sam svoju vlast vrši kao služenje, a ne kao vladanje nad drugim ljudima.
Stoga nije čudno da te iste večere Isus svoje učenike više neće zvati slugama, nego prijateljima. Isus objašnjava i zašto ih zove prijateljima: „jer vam priopćih sve što sam čuo od od Oca svoga.“. Koliko god neki gospodar može dobro postupati prema svojem sluzi, položaj sluge u gospodarevoj obitelji bitno se mijenja tek u trenutku kada gospodar u njega stekne toliko povjerenje da mu može otkrivati obiteljske tajne. Tada sluga postaje gospodarev prijatelj. Formalna razlika u njihovu statusu ostaje, ali je njihov međusobni odnos takav da žive kao prijatelji koji jedan drugomu mogu reći sve i potpuno se osloniti jedan na drugoga.
Ali treba reći da se to ne može dogoditi voljom samoga sluge. Koliko god sluga volio svoga gospodara i bio mu odan, prijateljstvo s gospodarom ne stječe se automatski nikakvim zaslugama, ako gospodar nije sam voljan nazvati svoga slugu prijateljem. U Isusa te volje ne nedostaje. U odnosu prema svojim učenicima on se pokazuje kao gospodar koji čak i bez njihovih zasluga uzdiže svoje učenike na toliki stupanj prijateljstva, da im ne samo pere nego, nego život svoj polaže za njih.
Dok je Isus sve to govorio nije navedena nikakva njihova reakcija ili odgovor. Ali sam Isus unaprijed im je rekao kako se odgovara na njegov dar prijateljstva: „Vi ste prijatelji moji, ako činite što vam zapovijedam“.
Svi znamo da onaj tko zapovijeda nema samim time vlast nad srcima onih kojima zapovijeda, a to znači da ga ne moraju nužno poslušati. Tako ni učenici ne moraju nužno prihvatiti Isusov dar prijateljstva. Kao što je slobodan onaj tko prijateljstvo dariva, tako je slobodan i onaj tko prijateljstvo prima. Isus svoje zapovijedi daje učenicima kao prijateljski dar i samo tko taj dar prihvati otkriva njegov sadržaj. A sadržaj mu je ono što je Isus primio od Oca, ili jednom riječju: ljubav.
Fra Domagoj Runje
Foto: https://www.pexels.com/