Podaj nam Tvoje svjetlo koje si iz raja povuk’o za sobom
Kao što meteor vuče kosu zlatnih prama,
Da kroza nj nađemo pukotinu neba koju si napravio
Silazeći k nama.
Podaj nam Tvoje svjetlo koje je srce ubogih pastira
Priljubilo uz jaslice, k’o magnet mira i sreće,
Da za tvojim blagoslovom hladne ispružimo ruke,
Kao što ih nad badnjakom pružamo ovu dragu veče'.
Podaj nam Tvoje svjetlo koje je glave neoćutnih živina
Zadržalo netremične, pune toplih uzdisaja,
Da oslijepimo zauvijek zemlji, da u svojim zjenama
Zadržimo lik Tvoj prepun sjaja.
Podaj nam Tvoje svjetlo koje je rastaljeno bjelinom
Ispunilo u spilji oštre raspukline,
Da se ispune provalije plemena i klasa
Da se ne izrane koji će k Tebi doći iz daljine!
Podaj nam Tvoje svjetlo da nam od njegova žara
Preplanu čela i ruke i oči,
Da nam dlanovi zadrže naslage zlata
Kad se budemo s Tobom rukovali ove svete noći.
(Rajmund Kupareo)
S BOŽIĆEM PO SNIJEGU
Noćas Te blato dirnuti neće
Prljavih cesta i naših grijeha.
S kosa će Tvojih runiti zlato
Iznad snježnih lijeha.
Koraci Tvoji tako su topli,
Da bi se mogla razmrznut" rijeka.
I šuma zapalit" k"o obrazi Tvoji,
I snijeg uzavrijet" poput mlijeka.
Al" nemoj se čudit", ako ove noći
Mnogi se Tebe jedva i sjete:
U bjelini snježnoj opazit ćeš stope
I grešne i svete.
(Rajmund Kupareo)