Posted by Prizivljem te, Gospodine, k meni pohitaj!*
Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
Nek mi se uzdigne molitva *
kao kâd pred lice tvoje,
podizanje mojih ruku *
nek bude ko prinos večernji!
Na usta mi, Gospodine, stražu postavi, *
i stražare na vrata usana mojih!
Ne daj da mi se srce zlu prikloni,*
da bezbožno počinim djela opaka;
i u društvu zlotvora *
da ne blagujem poslastica njihovih!
Nek me samo udari pravednik,
ljubav je što me kara, †
al’ ulje grešničko neće mi glavu pomazat; *
zloći njihovoj oprijet ću se uvijek
svojom molitvom.
Kad strovale niz hridinu suce njihove, *
razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
Kao kad orač ore i para zemlju, *
tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.
Ta u te su, Gospodine, uprte oči moje, *
k tebi se utječem,
ne daj da mi duša propadne!
Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, *
od zamki zločinaca!
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ps 141 (140), 1-9.