Čitava je priroda određena za to da nas podsjeća na Raj. Šume, polja, doline, brežuljci, rijeke i mora, ti oblaci što plove nebom, svjetlo i tama, sunce i zvijezde, sjećaju nas da je svijet najprije stvoren kao raj za prvog Adama, i da će, usprkos njegova i naših grijeha, opet jednom postati raj, kada svi uskrsnemo od mrtvih u drugom Adamu. Nebo se čak i sada zrcali u stvorenim stvarima.
Sva nas Božja stvorenja zovu da zaboravimo svoje isprazne brige i da uđemo u svoje srce, koje je sam Bog učinio da bude Njegov i naš raj. Ako Bog boravi u nama, i naša je duša Njegov raj, tada i taj svijet oko nas može postati za nas ono što je bio određen da bude Adamu – njegov raj.
Ali ako tražimo raj izvan sebe, ne možemo imati raj u svojim srcima. Ako nemamo mira u sebi, nemamo ga ni s onima koji su oko nas. Samo onaj čovjek koji je slobodan od navezanosti opaža da su sva bića postala njegovi prijatelji. Tako dugo dok je navezan na njih, ona mu govore samo o njegovim željama. Ili ga sjećaju njegovih grijeha. Kada je sebičan služe njegovoj sebičnosti. Kada je čist, govore mu o Bogu.
Thomas Merton, Nitko nije otok