Manje poznate činjenice o sv. Franji Asiškom

Posted by

Spomendan sv. Franje Asiškog obilježava se 4. listopada kada Crkva slavi ovog siromašnog sveca koji je zagovarao skroman život u slavi Kristove milosti. Iako se o njegovom životu mnogo zna ipak postoje neke činjenice koje su malo manje poznate:

Pravo ime mu je bilo Ivan (Giovanni Francesco Bernardone)

Kad ga je rodila, majka je sv. Franji dala ime Ivan (tal. Giovanni) po sv. Ivanu Krstitelju. Prema jednoj pretpostavci ime Francesco dobio je zbog majčina porijekla, a po drugoj, ime mu je promijenio otac, bogati trgovac tkaninama, koji ga je vrativši se s poslovnog putovanja preimenovao u Franjo (tal. Francesco) jer je Francuska bila mjesto gdje je zarađivao za život i veoma je volio francusku kulturu, a „Francesco” na talijanskom jeziku znači „Francuz”.

Bio je vrlo obrazovan, ali nije bio uspješan u školi

Sv. Franjo nikada nije završio svoje formalno obrazovanje pa je njegov akademski život ostao nedovršen. Također mu se nije sviđala ni ideja da bude trgovac kao njegov otac. Međutim, volio je poeziju i pisao je vlastite pjesme i poeme. Mnogi vjeruju da je upravo on napisao molitvu „Učini me oruđem svoga mira”. Također je napisao i poznatu pjesmu „Pjesma stvorenja” koja je jedno od prvih djela književnosti za koje se zna da su napisana na starotalijanskome jeziku, a ne na latinskom ili grčkom čime je postala važan dio temelja talijanske književnosti.

Volio je zabavu

Prije obraćenja, sv. Franjo, koji je bio bogat i naočit, vodio je život ispunjen zabavama. Njegovi prijatelji su ga čak zvali „dominus” (lat. gospodar; netko kraljevske krvi), jer je plaćao i organizirao raskošne zabave uz obilje hrane, vina i žena te su ga zbog toga smatrali „kraljem zabave”.

Želio je biti ratnik poput kralja Arthura

Sv. Franjo je bio opčinjen legendama o kralju Arthuru te je želio postati trubadur ili veliki ratnik. Sudjelovao je u dvije bitke: jednoj između plemstva i puka u Asizu 1200. godine, a dvije godine kasnije i u drugoj u ratu između Asiza i susjedne Perugie. U drugoj bitci je zarobljen i bio je zarobljenik više od godinu dana.

Nadahnut je Matejevim evanđeljem

Djelovanje sv. Franje bilo je nadahnuto Matejevim evanđeljem u kojem Isus govori svojim učenicima koji putuju propovijedati Evanđelje: „Ne pribavite sebi u pojase ni zlatnika, ni srebrnika, ni bakrenika; ni torbe na put, ni dviju haljina, ni obuće. Ni štapa!”. (Mt 10,9-10)

Sv. Franjo je u ovim riječima osjetio nadahnuće da čini isto i počeo je putovati propovijedajući pokajanje u siromaštvu.

Živio je sretno bez novca

Iako je potekao iz bogate obitelji, sve što je posjedovao, dao je siromašnima. Da bi pokazao da nije tašt, oblačio se u jednostavnu tuniku i brijao kosu na vrhu tjemena.

Bio je prva zabilježena osoba koja je primila stigme

Tijekom 40-dnevnog posta, posvećenog sv. Mihaelu arkanđelu, sv. Franjo je molio Isusa da osjeti onu ljubav koju je Isus osjećao dok je visio na križu i da osjeti one patnje koje je Isus osjećao na tom križu. Tijekom meditacije, imao je viziju serafina sa šest krila pričvršćenog za križ i istovremeno osjetio snažnu bol u srcu, koja kao da ga je probadala. Kad je vizija završila, na njegovim rukama i nogama pojavili su se tragovi anđeoskog raspeća koje je vidio u viziji.

Pomagao je bolesnima

Sv. Franjo je tijekom života svoju nesebičnost pokazivao i pomažući bolesnima i to posebno onima koji su bolovali od zarazne bolesti lepre.

Vjerovao je da je sve na svijetu jednako važno

Vjerovao je da je sve na svijetu jednako važno pa je sve oslovljavao imenicama „brat” i „sestra”, npr. sestra Zrak, brat Vjetar, sestra Zemlja, brat Sunce,…

Obnavljao je crkve

Kamen po kamen, nanovo je gradio uništene crkve. Dvije crkve koje je obnovio sam sv. Franjo postoje i danas: Crkva Svetog Damjana i Crkva Sveta Marija od Anđela (poznata kao Porcijunkula).

Pričao je sa životinjama

Sv. Franjo je jednom razgovarao sa strašnim vukom koji je plašio stanovnike grada Gubbio. Ljudi su dugo su živjeli u strahu zbog vuka koji ih je uznemiravao i napadao njihovu stoku, a onda je zahvaljujući razgovoru sv. Franje s vukom  dogovoreno da, ako ga ljudi nahrane, više neće predstavljati opasnost po ljude i stoku. Kao rezultat tog dogovora, ljudi i vuk nastavili su živjeti pomireni i bez straha.

Započeo je tradiciju izrade Božićnih jaslica

Sv. Franjo je bio toliko dirnut stvarnošću Isusova žrtvenog rođenja, zemaljskog života i smrti na križu da je neprestano razmišljao o tim djelima ljubavi. Iskreno je vjerovao da se i svi drugi, kad bi vidjeli ta djela, ne bi mogli oduprijeti ljubavi svoga Spasitelja.

Iz želje da svijetu pokaže Isusa, sv. Franjo je od crkve dobio dopuštenje za izradu božićne izložbe koja bi vizualno predstavljala mjesto Kristova skromnog rođenja. U špilji u Grecciu, u Italiji, Franjo je, 1223. godine, postavio prve jaslice, a tradicija izrade Božićnih jaslica zadržala se do danas.

Odbio je titulu svećenika i prigrlio nadimak „Božja luda”

Iako je sv. Franjo bio kvalificiran za svećenika te je uvijek poštivao i slušao autoritet Katoličke crkve, nije imao želju nositi titulu svećenika. Bio je odlučan da nikoga ne zove „otac” pa je protestirao protiv ideje da bude zaređen za svećenika i umjesto toga odabrao đakonat – čak i kad je bio vođa svog reda.

Sljedbenici sv. Franje propovijedali su Božju Riječ masama, a on sam je bio toliko revan da je propovijedao Radosnu vijest čak i kada su samo životinje bile dostupne za slušanje. Zbog toga su ga nazivali „Božja luda”, a on je taj nadimak svim srcem prigrlio.

Franjevci su dobili papinsko odobrenje nakon što je papa Inocent III. imao viziju

Sv. Bonaventura, pripovijeda da je papa Inocent III. imao san u kojem je vidio „Lateransku baziliku koja je bila gotovo spremna da se sruši. Mali jadnik, malen i prezren, podupirao ju je svojim pognutim leđima da ne padne. ‘Siguran sam’, rekao je, ‘on je taj koji će održati Kristovu Crkvu onim što čini i što naučava.’”

Nakon ovog sna, papa Inocent III. je odobrio osnivanje franjevačkog reda.

Jednom je molio za prestanak čuda

Godine 1220. sv. Franjo je upravljanje Redom predao franjevcu Petru Cataniju. Međutim, Petar je umro samo pet mjeseci kasnije. Posjetitelji njegova groba izvještavali su o mnogim čudesima, što je dovelo do velikog broja ljudi koji su posjećivali njegov grob. Velike gužve stvarale su probleme u tom području, pa se Franjo molio da čuda prestanu – i jesu.

Dugo se nije znalo gdje je sahranjen

Sv. Franjo je umro 3. listopada 1226. Njegovo je tijelo prvobitno bilo položeno u bazilici, ali nedugo zatim, iz straha da će biti izgubljeno u napadima Saracena, njegovo tijelo je sakriveno. Tajna lokacija je zaboravljena i ponovno otkrivena tek 1818.

Izvor: Svjetlo riječi