Posted by Vjerujem da su ako ne svakom Europljaninu a onda svakako svakom kršćaninu u Europi poznate dvije zapovijedi ljubavi a koje se odnose na Isusove riječi koje nalazimo u Evanđelju po Mateju (22,37-40), Marku (12,29-31) i Luki (10,27). Navedene zapovijedi glase: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim" i "Ljubi svojega bližnjega kao sebe samoga." One zapravo predstavljaju sažetak cijelog moralnog i vjerskog učenja u kršćanstvu. O njima „visi sav Zakon i Proroci“, reče jednom Isus (Mt, 22, 40). Navedene zapovijedi ističu dva temeljna odnosa: odnos prema Bogu i odnos prema ljudima. Premda su to Isusove misli one ipak sadrže dugu židovsku tradiciju i prepoznatljive su i u starozavjetnim tekstovima. Tako se o ljubljenju Boga svim srcem, svom dušom i svim umom govori u knjizi Izlaska (Izl 19,18) i u Ponovljenom zakonu (Pnz 6,5), poznatom kao 'Šema Jisrael', dok se o ljubavi prema bližnjemu govori u Levitskom zakoniku (Lev 19,18).
Međutim tu imamo jedan problem jer se u tim zapovijedima čovjek stavlja kao mjerilo. Naime, ljubiti Boga svoga svim srcem, svom dušom i svim umom svojim nije samorazumljivo jer ljudsko srce i duša mogu biti maleni i zatvoreni a um ograničen. Također i s drugom zapovijedi možemo, nerijetko i imamo poteškoća, jer ne ljube svi ljudi same sebe pa onda posljedično ne mogu ljubiti ni druge.
I tu nam Isus pomaže dajući novu zapovijed ljubavi u kojoj nam za mjerilo postavlja sama sebe: „Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge” (Iv 13,34). Isus je, dakle, nadahnuće, mjera i ujedno i kriterij naše ljubavi prema Bogu i drugima. Po njemu dolazimo k Ocu a iz dobrog odnosa s Ocem nužno proizlaze i dobri međuljudski odnosi. Drugim riječima, preko Boga se voli drugog čovjeka i obrnuto jer Bog ljubav ne ostavlja samo za sebe već uvijek upućuje svoje suradnike na one potrebnije, one koji se nalaze na različitim periferijama društva. Odnos prema njima je kriterij pripadnosti njemu: „Što učiniste jednomu od ove koje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 2,40).
Moderna ljubav
Danas je jako moderno, štoviše, nerijetko i vrlo unosno brinuti se za cijeli planet. Dok su se naši stari, dobri i mudri ljudi, generacijama brinuli za svoje potomstvo, za svoju obitelj, svoju zemlju i budućnost svog naroda, čini se, da moderni naraštaj nema taj „hendikep“. Vlastita ugoda odavno je na ljestvici prioriteta mnogima zauzela prvo mjesto i grčevito ga drži. Posljedično, gore navedene brige i obveze šireg opsega koje podrazumijevaju zajedničku odgovornost gotovo su proglašene fašizmom i nasiljem nad vlastitim izborom. Nadalje, sam izbor se sve češće shvaća kao jedina obveza; dobra sama po sebi čak i neovisno o sadržaju koji izbor nužno kvalificira. Ukratko, opća briga za planet nadilazi sva ta „uska područja“ i gotovo s prezirom gleda na nacionalnu kulturu, vjeru, povijest, jezik, brak, obitelj... Briga o planetu, čini se, sve to nadilazi.
Međutim, brinuti se za cijeli planet a svoje mjesto, grad i zemlju zapostaviti značilo bi kao i brinuti se oko toga što ćemo jesti za 15 godina a preskakati doručak, ručak i večeru!
Naravno da se moramo brinuti za klimu, čistoću zraka, okoliša, pažljivo istraživati etički dopustive mogućnosti poboljšanja životnih okolnosti itd. Prvenstveno tu mislim na smanjenje različitih zagađenja. Ipak, zar nije nelogično više truda i novca ulagati npr. u istraživanja mogućeg života na nekom planetu nego u poboljšanje uvjeta stotina milijuna siromašnih ljudi na zemlji. Dok još milijuni ljudi umiru od gladi svake godine mi milijarde ulažemo u istraživanja boljeg života u svemiru. Za koga? Za ljude koji su toliko "veliki" da im je Zemlja premala, predosadna ili prenapučena pa bi se preselili negdje gore?! Ili koliko novca trošimo u novom naoružavanju jedni protiv drugih. Čemu opet to natjecanje u naoružanju, u sve većim mogućnostima razaranja drugih država i naroda? Zbog samoodbrane? Zar tim razlogom svi ne opravdavaju ulaganje neopravdano velikih sredstava?! Utrka u naoružanju je smislena kao i veliko ulaganje svih nas u osiguranje i zaštitare oko naših kuća umjesto u kuće i okućnice odnosno kvalitetu života. Kod dobrih susjeda ne da ne treba ulagati u zaštitare nego je i kuća otvorena kao i garaža, stvari se drže vani...
Ukratko, umjesto u oružje treba više ulagati u dobre odnose, u povjerenje između naroda, u društvenu pravednost i solidarnost pa će nam sve manje trebati oružja/ratova.
Čovjek se od životinja ne razlikuje toliko po svojoj savršenosti koliko po svojoj usavršivosti. Odustati od nje i vegetirati znači zapravo odustati od toga biti čovjek. A biti čovjek prvenstveno znači brinuti se za drugoga, neprestano rasti u ljudskosti između ostaloga i priznajući svoje pogreške. Snaga čovjeka nije u njegovoj nepogrešivosti (koja uostalom i ne postoji!) već u poniznosti priznanja pogrešaka i volji da ih ne ponavlja. Samo Ljubav oplemenjuje i čini da se sve druge ljubavi (bračna, obiteljska, prijateljska, nacionalna, lokalpatriotska, klupska...) izgrađuju i čine društvo boljim.
Fra Ivica Jurić
List Marija
Foto: Dario Topić