Ako se, pak, uspoređuješ s lošijima od sebe onda redovito imaš lažnu sliku o sebi, odnosno o svojoj veličini. Naime, budući da uvijek ima gorih od tebe samozadovoljno se smješkaš, tobože zadovoljan zbog tuđih neuspjeha i nesreća, a ne vlastitih ostvarenja, ti u biti ne ideš naprijed, ne rasteš nego stagniraš hraneći svoju dušu promašajima drugih i nesvjesno se dobro osjećajući radi toga. Kako ćeš uvijek naći nekoga tko, prema tvom mišljenju, bolje radi, živi, izgleda, zarađuje... to će te vjerojatno samo obeshrabriti. U suprotnom slučaju našavši nekoga tko, po tebi, ne radi, ne živi, ne izgleda... tako dobro kao ti, samo ćeš se uobraziti. Dakle, i u jednom i u drugom slučaju uspoređivanje će te udaljiti od tebe samog i oduzeti ti pravu radost.
Zato je najbolje da se uspoređuješ sa samim sobom: budi bolji danas nego što si to bio jučer i budi bolji sutra nego što si to danas... i tako cijeli život.
Kad ideš za tim da postaneš bolji od sebe, nikoga ne ugrožavaš. Ti si jedinstven jer te takvog Bog stvorio i daleko si od uspoređivanja s bilo kime. Ti tako razvijaš svoje sposobnosti, cijeniš sebe više bez umišljanja, a i veseliš se iskrenije zbog tuđih uspjeha. Sam rasteš, postaješ svakim danom, mjesecom... sve bolji i zreliji, pomažeš i drugima rasti i zbog toga si sretan. Uloži stoga neopterećeno svu svoju energiju bivajući najbolji što možeš biti, a onda čak i bolji od toga. I neka ti ne pada na pamet odustati. Za to je uvijek prerano.