Posted by U 20. emisiji Jedno ti nedostaje portala Mreže riječi fra Ante Vučković i Stanko Stojić raspravljaju o slici i izgradnji Kraljevstva Božjega.
Čitanje: Prispodoba o sjemenu koje samo raste (Mk 4, 26-29)
I govoraše im: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
U četvrtom poglavlju Markova evanđelja čitamo o prispodobi o gorušičinu zrnu. Isus pokušava u slikama opisati misterij kraljevstva nebeskoga pa uzima sliku sitnoga zrna posijanoga u zemlju koje donosi velik plod. Maleno postaje ogromno... Koliko puta nam je od očiju skriveno ono što je najvažnije? Jesmo li svjesni bogatstva i otajstva duhovnog i svakog drugog života ili su nam oči zatvorene, a spoznaja ograničena? Što leži u podnožju našeg vlastitoga neznanja i zatvorenosti?