Posted by On, Stvoritelj i Gospodar, želi iznova stvoriti svijet u otkupiteljskom djelu svoga Sina: ˝novog čovjeka˝ na ˝novoj zemlji˝ i pod ˝novim nebom˝. Međutim, on to ne može izvesti na način prvog stvaranja, tj. jednostavnom snagom svoje zapovijedi. To djelo mora prijeći i ostvariti se kroz čovjekovu slobodu. Čovjek mora biti spreman otvoriti se i surađivati. To je ono što Bog očekuje.
Ako čovjek, od Boga pozvan, djeluje prema njegovoj volji, gle, snaga Božje milosti u njemu slobodno djeluje i oko njega izvodi ono što je ˝novo˝ i što je ˝Kraljevstvo.˝ To se ne treba zbivati na upadljiv način. Ne treba se događati ništa izvanredno. Život ide naprijed kakav je bio oduvijek, sačinjen od istih stvari i istih događaja, boli i radosti, patnja i zadovoljstava – pa ipak sve je drukčije. U njemu je prisutno novo značenje, nova poveznica među stvarima, nova sigurnost i novo obećanje.
Život ovog čovjeka postaje ulazna vrata za Božje djelo. Bog – ne ukoliko je onaj koji sve drži na životu očitujući time svoju stvarateljsku volju, nego ukoliko je onaj koji želi da nastane novo, Kraljevstvo – tako reći stoji pred vratima svijeta i traži da ga se pusti unutra. Srce svakog čovjeka – jedinstveno, neophodno i nezamjenjivo – vrata su svijeta. Ako se uskladi s vjerom i pouzdanjem, počne li ˝tražiti Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost˝, onda se vrata otvaraju i Bog započinje novo stvaranje.
Romano Guardini, Glaubenserkenntnis, Würzburg, Werkbund-Verlag, 1949.