Korijeni zla

BogoslovPosted by

Na svijetu ima puno više dobrih ljudi nego zlih. Pa ipak, zašto se čini da zlo prevladava? Štoviše, onih posve predanih zlu je vrlo malo. Problem je u pasivnosti dobrih, ili u njihovom paktiranju sa zlom, u nizu kompromisa koje čovjek napravi da bi kupio svoju udobnost, mir ili zatomio strah. Zlo rijetko djeluje izravno. Knez tame je lukavi diplomat. I kad sablažnjuje, služi se maskom dobra, ili slabostima dobrih koji ne čine ništa. Da nisu mnogi dobri ljudi preplašeni i malovjerni, zlo ne bi imalo toliko prostora za djelovanje. Svaki totalitarizam rastao je na šutnji većine pred nadolazećim zlom. Na konformizmu i kobnom uvjerenju da se veće zlo može izbjeći tako što se pristane na manje. Zlo nikada ne staje tamo gdje mu se ne pruža otpor. Ono samo raste i uzima koliko god može uzeti. Poprima mnoge oblike i lica. Ukorjenjuje se i širi svoj sustav laži, zastrašivanja, korupcije i prijevare.

Dobri se tješe da stvari nikada nisu jednoznačne, ali relativnošću se najviše okoriste upravo oni – loši. Njima je takva logika najbezbrižnije utočište. Kad kažemo da smo svi jednako loši, da je sve sivo, onda smo pristali na amnestiju zla i odrekli mu prepoznatljivost. Zlo ne prosuđujemo pravilnom metodom. Zlo je duhovna antistvarnost i vidi se najjasnije duhovnim očima. Ako prosuđujemo po vanjštini, po izgledu, po riječima, lako se možemo zavarati, pogotovo u svijetu u kojemu iluzija nikad nije imala moćnija sredstva prezentacije.

Zapadno društvo sudi čovjeka najprije po onomu što govori, a onda po onomu što čini. Ne bi li trebalo biti obrnuto? Bez duhovne intuicije ne može se čitati ljudsko srce i njegove namisli – tu su korijeni zla. Nekomu mogu iz usta teći med i mlijeko, može imati stil, nastup i šarm savršen, a da iza svega toga stoji hladni manipulator i vrlo zao čovjek. Na mala vrata uvodi se verbalni delikt, čovjek može biti osuđen zbog jedne jedine nepromišljene izjave a da u svojoj suštini može biti dobar i čestit. Živimo u svijetu koji nekomu može uništiti život jer je rekao nešto što je u koliziji s ideologijom političke korektnosti. I nitko te ne pita kakav si čovjek, stručnjak, roditelj, prijatelj…prozboriš li nešto nepodobno i nesmotreno, gotov si, sudit će te najprije mediji po tomu i stvoriti o tebi sliku lošeg čovjeka.

Ne samo da je to nepravedno, nego i stvara strah u ljudima, potiče ih da govore ono što ne misle, da se zatvaraju u vlastitu šutnju, dvoličnost i nepovjerenje. Zatomljuje u njima spontanitet mišljenja i ljudskih reakcija, nemamo pravo ni ljutiti se, ni reagirati gorljivo, strastveno, a da se ne osvrćemo oko sebe u strahu prate li nas neki suvremeni dušobrižnici i inženjeri duša. Svijet ne motri samo oko Velikog brata nego je i uho njegovo prislonjeno na svačiji život. Paranoja? Samo se usudite reći javno ono što mislite, pa ćete vidjeti. Zašto se to događa? Jer su mnogi šutjeli onda kad je zlo bilo tek u začetku. Danas je ono već u vodstvu i treba ga stizati, igrati u njegovom ritmu, a to je za dobre vraški težak posao.

Zoran Vukman