Posted by Ima jedna stara priča o mladiću klimavog samopouzdanja koji se obratio jednom mudracu za pomoć.
"Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim i nemam volje ni za što. Ne znam zašto al kažu mi da sam ni za što, da ništa ne radim dobro i to me ubija. Zbog toga se jako loše osjećam.
Kako se mogu popraviti? Što mogu učiniti da me više cijene?"
Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: "Baš mi je žao, mladiću. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije..."
Zatim je malo zastao i nadodao: " al kad bi ti meni pomogao možda bih ti onda mogao pomoći."
"V... vrlo rado, učitelju", oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe opet stavljene u drugi plan.
"Dobro", nastavi učitelj. Skinuo je prsten s malog prsta lijeve ruke i rekao: "Uzmi konja i otiđi na tržnicu. Prodaj ovaj prsten i donesi mi novac jer moram platiti jedan dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu. Ne prihvaćaj cijenu manju od jednog zlatnika."
Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je stigao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima koji su ga promatrali sa zanimanjem, sve dok im mladić nije rekao koliko traži za njega.
Kad je mladić spomenuo cijenu, neki su se smijali, drugi su okretali glavu. Samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten.
Netko je htio pomoći te mu ponudio tek jedan srebrnjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvaća ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu.
Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, nezadovoljan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se mudracu.
"Učitelju", rekao je, "žao mi je. Ne mogu dobiti cijenu tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrnjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena."
"To što si rekao vrlo je važno, mladi prijatelju", odgovorio je učitelj te nastavio:
"Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovno uzjaši konja i idi zlataru. Tko bolje može znati cijenu prstena od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali koliko god ti on nudio, nemoj mu ga prodati."
Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljanice, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću: "Reci učitelju, mladiću, da mu za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika."
"Pedeset osam zlatnika?" uzviknuo je mladić od čuđenja.
"Da, pedeset osam zlatnika", odgovorio je zlatar.
"Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti i šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje..."
Mladić je uzbuđen uzeo prsten, odjurio učiteljevoj kući i rekao mu što se dogodilo.
"Sjedni", rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao.
"Ti si poput ovoga prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvoga može te procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da ti svatko oda priznanje pa si ovisan o njemu a tužan ako izostane? Zar misliš da svi mogu i moraju otkriti tvoju pravu vrijednost?"
I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke...
Prema knjizi Ispričat ću ti priču od Jorgea Bucaya