Kapitalni leksikografski prinos fra Jeronima Šetke

BogoslovPosted by

Hrvatska leksikografija i folkloristika bila bi mnogo siromašnija bez rada fra Jeronima Šetke. Rođen je 6. listopada 1909. u Desnama kod Metkovića. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu gimnaziju je pohađao u Franjevačkom sjemeništu u Sinju 1921. – 1929., s time da je 1926. i 1927. proveo u novicijatu na Visovcu. Bogosloviju je od 1929. do 1933. polazio u Makarskoj, a za svećenika Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja zaređen je u Splitu 1932. Godine 1933. postao je prefekt sjemeništa u Sinju, a od 1938., uz kraće prekide, bio je profesor Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, gdje je predavao hrvatski i ruski jezik, neko vrijeme i direktor, te ravnatelj sjemeništa u Sinju i profesor na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj.

Kratko poslije rata bio je župnik u Hrvacama. Obnašao je i razne druge dužnosti u Provinciji. Studij slavistike pohađao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1934. – 1937.) i u Krakovu (1937. – 1938.), a doktorirao je 1940. u Zagrebu kod prof. Stjepana Ivšića, obranivši radnju »Hrvatska kršćanska terminologija«. Sudjelovao je na Prvom međunarodnom mariološko-marijanskom kongresu u Rimu 1950. Bio je vicepostulator kauze bl. Nikole Tavelića od 1969. do kanonizacije 1971. Umro je 22. srpnja 1990. u Omišu.

Istaknuo se i kao znanstvenik i kao publicist. Životno mu je djelo »Hrvatska kršćanska terminologija«. Prvi dio »Hrvatski kršćanski termini grčkoga porijekla« objavio je 1940. U predgovoru uz ostalo piše: »Kod nas Hrvata nije još nitko zahvatio u širem opsegu obrađivanje kršćanske terminologije. Dakako, dosta je i hrvatskih kršć. termina obrađeno u raznim raspravama Miklošića, Jagića, Skoka i ostalih, ali nitko nije kao cjelinu pokušao obraditi ni čitavu hrv. kršć. terminologiju ni barem jedan njezin dio. Ovaj rad predstavlja, prema tome, prvi pokušaj.«

»Hrvatska kršćanska terminologija« fra Jeronima Šetke nedvojbeno je kapitalni prinos hrvatskoj leksikografiji. Kako napominje fra Gabrijel Jurišić, marljivo je na prikupljanju građe radio i nakon 1945., kada se činilo da nema smisla, čekajući kada će moći objaviti svoja leksikografska istraživanja. I objavio ih je: drugi dio »Hrvatski kršćanski termini latinskoga porijekla« 1964. i treći dio »Hrvatski kršćanski termini slavenskoga podrijetla« 1965. te je naposljetku izišla »Hrvatska kršćanska terminologija – II. upotpunjeno izdanje« 1976., a treće 1990.

Uz neke prigovore, primjerice manjak pojmova iz kajkavske hrvatske jezične baštine, »možemo kazati da je u knjizi Hrvatska kršćanska terminologija od prof. J. Šetke uvršteno gotovo sve čime se Katolička crkva u hrvatskom narodu kroz duga stoljeća služila da bi riječju širila i sačuvala Kristovu nauku«. »Djelo kojim bi bila obuhvaćena cjelokupna nacionalna kršćanska terminologija, kao što je to naš slučaj, nije imao niti jedan kršćanski narod sve do izdanja prve knjige Šetkine Terminologije.« Nedvojbeno, to je djelo »zatvorilo jednu veliku prazninu u hrvatskoj leksikografiji« (A. A. Akrap). Kapitalnim radom može se smatrati i njegov rad na prikupljanju narodnih pjesama, kojih je s trojicom subraće (F. Nimac, M. Čović, S. Petrov) zapisao 1231, a čuvaju se u rukopisnoj »Zbirci hrvatskih narodnih pobožnih pjesama« u arhivu Instituta za etnologiju i folkloristiku HAZU-a.

Osim toga, objavio je knjige »Pobožni uzdasi i molitve s oprostima« 1947., »Blago nebesko – Vjenčić oprosnih molitava za svaku prigodu« 1961., »Put u život – Priručni molitvenik za župnike i vjernike« 1962., »Mali put u život« 1965., »Gospa Sinjska – Povijest Svetišta Majke Božje u Sinju« 1966., »Fatimske poruke Majke Božje. U spomen 50. godišnjice Marijinih ukazanja u Fatimi 1917. – 1967.« 1967., »Kraljica srdaca – Razmatranja o Majci Božjoj« 1969., »Sv. Nikola Tavelić – Životopis-molitvenik« i »Vjenčić molitava na čast Čudotvorne Gospe Sinjske« 1970., »Mijenjam svijet – Razmatranja« 1974., »Na izvoru obnove – Razmatranja o sakramentu pokore« 1977., »Na izvorima radosti – Razmatranja za sve dane preko godine« 1981.

Prije i tijekom rata objavio je nekoliko članaka u dnevniku »Hrvatskoj straži«, franjevačkoj »Novoj reviji«, »Novom listu« i »Gospi Sinjskoj«, a nakon rata surađivao je u časopisima »Alma Socia Christi«, »Zbornik za narodni život i običaje«, »Kačiću«, »Crkvi u svijetu« i »Kritici« te listovima »Bratu Franji« i »Mariji«. Autor je nekoliko stručnih članaka iz područja usmene književnosti: »La B. V. Maria dans la poesie populaire Croate« 1953., »Fra Andrija Kačić Miošić i narodna pjesma« 1954., koji je otisnut i kao poseban otisak, »Koledanje u Baškoj Vodi« 1964., »Majka Božja u hrvatskim narodnim pjesmama« 1969., a u rukopisu ostadoše »Zbirka zagonetaka« iz 1978. te svećenički životopisi (o fra Petru Kneževiću i fra Tomi Babiću). Bio je urednik časopisa »Gospe Sinjske«, »Vjesnika bl. Nikole Tavelića«, suurednik »Schematismus Provinciae Dalmatae SS. Redemptoris O. F. M.«, zbornika »Sinjska spomenica 1715. – 1965.« i član uredništva »Kačića«.

»Svakako, fra Jeronima Šetku treba ubrojiti među slavne muževe i pređe naše« (G. Jurišić).

Vladimir Lončarević

Izvor: https://www.glas-koncila.hr