"...Franovci se odlikovahu otčinskom ljubežljivošću naprama siromahom, tako i ovoga puta djelom pokazaše što ljubav može. Njihovi samostani bijahu luke spasa stradajućih i od potrebe ginućih; bez blaga i bez zlata znadoše upotriebiti one iste milostinje i zadužbine, koje je u povoljnih prigodah isti siromašni puk kod njihovih crkava zalagao, to jest ono, što su za prinošene milostinje redovnici nabavljali: dragociene nakite, posudje sveto i otarske urese, u ovoj ljutoj nevolji oni su to zalagali, da mogu pomagati one, od kojih bijahu pomoženi.
Da ostale ne pominjemo kazati ćemo, da u ovoj nesgodi franovci s Visovca zaloziše u Zadar za 600 cekina sve srebro crkovno i suvišno sveto posudje i digoše tu znatnu svotu novca, kojom održaše uboge sve okolice, koji su zazivali nebeske blagoslove za svoje dobročince, a dobri Bog nije se oglušio vapaju sirotinje, nego je uslišao molitve i dielio svoje blagoslove. Ko što bijaše na Visovcu, isto su se braća vladala po ostalih krajinah, ter je svim haran puk s ljubavlju i zahvalnošću odgovorio. Vriedi da bude poznata liepa sgoda ove kršćanske ljubavi, koju nadjosmo izmedju uspomena u arkivu samostana Visovca zabilježenu, a odnosi se na dobu o kojoj poviedamo:
'Godine 1733. bijaše veliki glad u Dalmaciji, a osobito okolo ovih mista kud prvo bijaše kuga, pak za njom nerod u zemlji. U manastiru nemogasmo se braniti od svita, koji je prosio, i ne samo ubogi, dali i drugi, koji su novca imali, ali nisu mogli naći žita nigdi da kupe. Osobito ove korizme bijaše množtvo veliko siromaha i mi založismo sve srebro crkveno na monte di pieta u Zadar i digosmo u dva puta 600 cekina i kupismo žita i dilismo ubogim s jedne i druge strane brine, svakomu davasmo kruha ili brašna.
Na veliki petak budući gvardijan obeća, da će dat svakome podilu za uskrs, navali malo i veliko vapijući pomoć. Gvardijan odveze na jednu i drugu stranu pun brod kruha i brašna i na svaku glavu dade begovicu i oku brašna, i svima doteče, jer kako su ubogi blagosivali, tako je i Bog blagoslovio, da je doteklo nami i njima.'
Od onoga vremena evo prodje 150 godina i franovci na uspomenu ovoga divnoga prizora duhovnim zadovoljstvom neprekidno sliede svake godine na veliki petak izvoziti na obale sa obadvie strane brodove brašna i kruha, i starješina svojom rukom dieli na svaku glavu krušac begovicu i po oku brašna, ma koliko se siromaka prikazalo, ako će iz iste kuće majke na prsima nositi i za ruku dovoditi po 3, 5 i 7 djece."
priredio fra Ivica Jurić