Akademski slikar i profesor na splitskoj ALU, Josip Botteri Dini, pripada najužem vrhu istaknutih hrvatskih likovnih umjetnika, autor je složenog opusa, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu, njegova se djela nalaze u brojnim sakralnim objektima na mnogim kontinentima. Ovih smo dana razgovarali i zabilježili njegova promišljanja o umjetnosti, posebice o likovnoj umjetnosti.
Vaš ključni savjet svakom umjetniku?
Krenuti svojim putem za svakoga, a možda posebno za umjetnika, nalik je mornarevoj plovidbi nepredvidivom morskom pučinom, koja u sebi krije tajnovite izazove i opasnosti.
Umjetnik u svom stvaralaštvu mora u samoći, hodočasnički, tragati za svojim idejama, svojim novim djelima.
Umjetnik neprestano traži svoj zanos u kojem je tek moguće stvoriti ono novo djelo. Ne mora značiti da je ostvario ono novo jer ono doista mora biti umjetnička stvarnost, neponovljiva i autonomna, bez usporedbe s drugim umjetničkim djelima drugih autora i njegovih vlastitih.
Ovdje govorim o iskrenom umjetničkom predanju i stvaralačkom činu. Iskreni umjetnik, naoko je čudan jer svoje darove pretpostavlja svim svakodnevnim ljudskim uobičajenim navikama i svakom drugom radu.
Mene u životu nadahnjuje jedan religiozni uzdah, a glasi “Od nemara za nadahnuća Tvoja, Gospodine, oslobodi nas!“.
Mogu kazati kako se osjećam odgovoran za Božje darove koje sam primio i nastojim se žrtvovati da s njima ostvarim na najbolji meni poznat način najbolja moguća likovna djela..
Ponekad me zatekne sumnja i strah okraju stvaranja. Poznat je pojam „pjesničke smrti“. No taj osjećaj straha kratkotrajan je i nema moć da me obeshrabri i zaustavi. Vrulja iz koje naviru nove ideje jača je od svake takve napasti.
Što umjetnik može osobno učiniti?
Ono što osobno mogu učiniti: JA NE ODUSTAJEM!
Ne odustajem od vlastitosti izbora načina stvaranja i o sadržaju mojih djela i vjerujem u ponovnu duhovnu obnovu umjetnosti i umjetnika.
Jer i danas i uvijek čovjek, integralni čovjek svih vremena gladuje za lijepim, istinitim, skladnim i dobrim koje očekuje doživjeti u umjetnosti kako bi i on sam djelovanjem umjetnosti obnavljao svoj duh i osjećao se dijelom ukupne duhovne stvarnosti koja se u umjetnosti na poseban način objavljuje, ukupnoj uljudbi, čovječanstvu i povijesti.