Neki suvremeni 'izgraditelji' društva često prakticiraju modificirane načine eugenike mada to ni u ludilu nikada neće priznati. Naime, najčešće u ime znanosti i pod plaštem moćnih brojeva statistike provode svoje nehumane ciljeve. Dakako, to čine često uz 'pomoć' neznanja ljudi kao i straha koji je 'najbolji' marketinški mamac za uvođenje nekih novih praksi ili prodaju novih proizvoda. Tako, primjerice, neki u borbi protiv siromaštva, osobito u nerazvijenim afričkim zemljama, sav trud usmjere ne u poboljšanje stanja siromašnih, dakle, u povećanje njihova obrazovanja i standarda, što bi bilo najrazumnije i najhumanije, već u - smanjenje stanovništva.
Umjesto podizanja standarda i ulaganja u bolje uvjete života oni najčešće, a nekad i isključivo, novac ulažu u različite programe i inicijative koji u suštini imaju samo jedan cilj - smanjenje broja ljudi. Navedenom cilju služe različiti programi uglavnom naddržavnih institucija, često potpomognuti i od raznih filantropa, koji umjesto financiranja vrtića, škola, bolnica, sveučilišta... financiraju različite eugeničke projekte: promoviraju kontracepciju, provode sterilizaciju, zalažu se za ubojstvo nerođene djece koje nazivaju kojekakvim eufemizmima samo da zamagle bit tog zla (pravo na izbor, kontrola rađanja, reproduktivna prava, reproduktivno zdravlje i sl.).
Ukratko, umjesto povećanja standarda a to će reći građenja tvornica, škola, sveučilišta, kuća, bolje obrade zemlje, promocije malih obrta i sl. koji bi povećao slobodu (do koje je kao njima jako stalo), očuvao dostojanstvo i povećao kvalitetu života, čini se, da većinu pozornosti usmjeravaju na - smanjenje broja života.
U cilju iskorjenjivanja siromaštva tako se provodi iskorjenjivanje ljudi, dakako, najsiromašnijih ljudi. Samo nepoučeni i naivni ne vide zajednički rukopis tih danas liberalnih i 'demokratskih' a jučer nacističkih načina 'pomoći' društvu da 'napreduje' i da se 'usavršava'. Iskustvo nas uči kako su veliki biznisi kao i svemoćna Država najveći neprijatelji obitelji a veliki prijatelji i zagovornici kreiranja društva kao 'savršenog potrošača'; atomiziranog, osamljenog čovjeka, lišenog čvrstih veza i jasnog identiteta; čovjeka kojim se najlakše manipulira dok mu se istovremeno tepa da je moderan, progresivan, ostvaren, a u biti je samo jedan kotačić velikog nemoralnog sustava, stroja koji bogatom pojedincu sve podređuje.
Woke ideologija nije daleko od nas
Vjerujem da su mnoge iznenadili rezultati jednog nedavnog istraživanja među mladima u Hrvatskoj, točnije među tzv. pripadnicima generacije Z: mladima koji su rođeni između 1997. i 2010. Istraživanje na reprezentativnom uzorku od 717 ispitanika su vodili znanstvenici iz Zaklade Friedrich Ebert i Instituta za društvena istraživanja iz Zagreba. Osim erozije povjerenja u Vlast, Crkvu i osobito medije istraživanje je pokazalo i veliki odmak od tradicionalnih vrijednosti, osobito vrijednosti braka i obitelji. Naime, 23% mladih ne planira uopće imati djecu! Nadalje, na rang listi njihovih životnih vrijednosti na prvom mjestu nalazi se samostalnost, zatim uspješna karijera, slijedi preuzimanje odgovornosti, zatim zdrava prehrana, bavljenje sportom, imati djecu (šesto mjesto!), izgledati dobro, završiti fakultet, biti bogat, udati se/oženiti (10 mjesto), sudjelovati u građanskim akcijama itd.
Navedeno istraživanje nedvojbeno otkriva kako je woke ideologija, prisutna osobito preko popularne kulture i digitalnih medija, proširila svoj utjecaj i pronašla svoje zagovornike i kod nas, osobito među mladima.
Tehnologija je čini se i kod nas umjesto sredstva sve više postala subjekt ove već dugo prisutne, grozničave preobrazbe društva; a čovjek, osobito mladi čovjek, umjesto onoga koji određuje ciljeve i služi se tehnologijom postao je njezina žrtva. U obrani od navedenog nasilja pomaže nam misao jednog od najutjecajnijih filozofa današnjice, Fabricea Hadjadja koji mudro kaže:
„Još nisam naučio sagraditi kuću, obrađivati vrt, misliti kao sveti Augustin, pjevati kao Dante - zašto bih se išao priključivati na bilo kakav izvor proširene stvarnosti? Još nisam dovoljno čovjek, zašto bih se trudio postati kiborg? To bi značilo, pod izlikom bivanja u toku, dezertirati iz službe. Netko tko je zadivljen rođenjem djeteta slabo mari za promociju zadnjega iPhonea.“
Da, netko tko je zadivljen životom, Bogom njegovim izvorom, i ljudima unatoč njihovim slabostima nema potrebe za surogatima koji nakon kratkotrajnog uspjeha donose još veću prazninu.
Fra Ivica Jurić
List Marija