Posted by Preobražaj Hrvatske je moralni imperativ novih naraštaja koji ubrzanim korakom dolaze. Njihov glas se još ne čuje, njihova energija još je zapretana, oni su rođeni osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, i oni donose nadu i novi život. Mi smo tu da im pripravimo teren, mi smo tranzicija na razmeđu sustava, između jednog svijeta koji je nestao i drugog koji se tek stvara, oni će biti tranzicija istinskog života, istinske vjere i kreacije, oni će iz tranzicije prijeći u život. Kad začujemo njihov glas, kad odjekne njihov korak pitat će nas samo za sadašnjost i stvarnost, pitat će nas gdje je njihova budućnost, neopterećeni našim opsesijama i mukama, tražit će puninu života.
Ako im ne otvorimo put, ako im ne damo slobodu stvaranja, ako im ne ostavimo u baštinu grumen radosti i kristalnu kocku vedrine, ako im ostavimo naše svađe i frustracije, naše tuge i promašaje, naše bjesove i nesreće, prezret će nas, i neće htjeti razumjeti usud hrvatski koji ne daje nikakve prigode životu, usud koji guši, a ne čisti, koji pati ali ne prašta, koji uništava svoje darove i vječito gleda u tamne prolaze duboke prošlosti. Njihovom pamćenju moramo predati prošlost očišćenu od neraskajanih zločina, osvetoljubivih prijetnji i zlopamćenja i zlobnih minoriziranja nesreća, opravdanja zla ideologijama i velikim nakanama. Oni moraju pamtiti vrijeme herojstva, vrijeme bezimenih martira i nevinih žrtava, ali moraju pamtiti i vrijeme krvnika čija lica ne mogu biti opravdana višim ciljevima, krvnika koji su isti bez obzira na ideologiju i uvjerenje.
Preobražaj Hrvatske mora postati program, a ne san, mora postati živa vizija koja pronalazi svoj trenutak i svoje vrijeme. Sve je sazrelo za novu krv i nove sokove koji moraju prokolati ovom umornom zemljom. Da bi uopće stvorili pretpostavku preobražaja, moramo promijeniti odnos prema sebi, prema Hrvatskoj i svijetu. Moramo stvari pogledati integralno, izvan i iznad svih mogućih podjela koje postaju same sebi svrha i pokretač svih naših nesreća. Ne budimo sitničavi u doba kad je gradnja nužnost. Ne budimo skrupulozni u doba kad nam treba više širine. Ne budimo uskogrudni u doba koje traži velikodušnost. Ne budimo zaplašeni u doba kad se otvaraju mogućnosti stvaranja. I ne budimo oholi jer oholost obara spontanitet istinskog življenja. Oholost obara jablanove nesebičnosti i solidarnosti. Ona ostavlja pustoš bojnog polja.
Jednostavno, pogledajmo u obzorja, pogledajmo u njihova praskozorja, i sumračja, i vidjet ćemo iza svih obzora sve naše mogućnosti i talente koji se mogu ostvariti, vidjet ćemo novi život. Ako pogledamo iza sebe, vidimo toliko potraćenih talenata. Vidimo toliko uništenih darova. Ako Hrvatsku pogledamo fenomenološki u svim aspektima, od gospodarstva do društvenog života, od politike do ekologije, vidjet ćemo je u svjetlu velikih potencijala u kojima se prelamaju veliki izazovi preporođenog života. Ako se razbije strah i malodušje, ostaje veliki zanos koji je sputan i neprobuđen. Tražimo aktivnu i kreativnu sadašnjost, osmišljenu budućnost i pročišćenu prošlost, oslobođenu ideoloških veriga, prošlost koju ćemo nadrasti u duhu sadašnjosti koja zbacuje sa sebe mračne hipoteke i okreće se budućnosti bez kompleksa krivnje, bez ucijenjene savjesti, bez straha od odgovornosti.
Zoran Vukman