Hrvatskoj treba preobrazba

BogoslovPosted by

Preobražaj Hrvatske je moralni imperativ novih naraštaja koji ubrzanim korakom dolaze. Njihov glas se još ne čuje, njihova energija još je zapretana, oni su rođeni osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, i oni donose nadu i novi život. Mi smo tu da im pripravimo teren, mi smo tranzicija na razmeđu sustava, između jednog svijeta koji je nestao i drugog koji se tek stvara, oni će biti tranzicija istinskog života, istinske vjere i kreacije, oni će iz tranzicije prijeći u život. Kad začujemo njihov glas, kad odjekne njihov korak pitat će nas samo za sadašnjost i stvarnost, pitat će nas gdje je njihova budućnost, neopterećeni našim opsesijama i mukama, tražit će puninu života.

Ako im ne otvorimo put, ako im ne damo slobodu stvaranja, ako im ne ostavimo u baštinu grumen radosti i kristalnu kocku vedrine, ako im ostavimo naše svađe i frustracije, naše tuge i promašaje, naše bjesove i nesreće, prezret će nas, i neće htjeti razumjeti usud hrvatski koji ne daje nikakve prigode životu, usud koji guši, a ne čisti, koji pati ali ne prašta, koji uništava svoje darove i vječito gleda u tamne prolaze duboke prošlosti. Njihovom pamćenju moramo predati prošlost očišćenu od neraskajanih zločina, osvetoljubivih prijetnji i zlopamćenja i zlobnih minoriziranja nesreća, opravdanja zla ideologijama i velikim nakanama. Oni moraju pamtiti vrijeme herojstva, vrijeme bezimenih martira i nevinih žrtava, ali moraju pamtiti i vrijeme krvnika čija lica ne mogu biti opravdana višim ciljevima, krvnika koji su isti bez obzira na ideologiju i uvjerenje.

Preobražaj Hrvatske mora postati program, a ne san, mora postati živa vizija koja pronalazi svoj trenutak i svoje vrijeme. Sve je sazrelo za novu krv i nove sokove koji moraju prokolati ovom umornom zemljom. Da bi uopće stvorili pretpostavku preobražaja, moramo promijeniti odnos prema sebi, prema Hrvatskoj i svijetu. Moramo stvari pogledati integralno, izvan i iznad svih mogućih podjela koje postaju same sebi svrha i pokretač svih naših nesreća. Ne budimo sitničavi u doba kad je gradnja nužnost. Ne budimo skrupulozni u doba kad nam treba više širine. Ne budimo uskogrudni u doba koje traži velikodušnost. Ne budimo zaplašeni u doba kad se otvaraju mogućnosti stvaranja. I ne budimo oholi jer oholost obara spontanitet istinskog življenja. Oholost obara jablanove nesebičnosti i solidarnosti. Ona ostavlja pustoš bojnog polja.

Jednostavno, pogledajmo u obzorja, pogledajmo u njihova praskozorja, i sumračja, i vidjet ćemo iza svih obzora sve naše mogućnosti i talente koji se mogu ostvariti, vidjet ćemo novi život. Ako pogledamo iza sebe, vidimo toliko potraćenih talenata. Vidimo toliko uništenih darova. Ako Hrvatsku pogledamo fenomenološki u svim aspektima, od gospodarstva do društvenog života, od politike do ekologije, vidjet ćemo je u svjetlu velikih potencijala u kojima se prelamaju veliki izazovi preporođenog života. Ako se razbije strah i malodušje, ostaje veliki zanos koji je sputan i neprobuđen. Tražimo aktivnu i kreativnu sadašnjost, osmišljenu budućnost i pročišćenu prošlost, oslobođenu ideoloških veriga, prošlost koju ćemo nadrasti u duhu sadašnjosti koja zbacuje sa sebe mračne hipoteke i okreće se budućnosti bez kompleksa krivnje, bez ucijenjene savjesti, bez straha od odgovornosti.

Zoran Vukman