Jednom je jedan čovjek otišao kod frizera ošišati se i obrijati. Kad je frizer počeo s radom počeli su razgovarati o raznim stvarima i temama, kako to već biva u salonu, i na kraju razgovora su se dotakli i Boga.
Frizer odrješito reče: "Ja ne vjerujem da Bog postoji."
"Zašto to kažete?"- upita ga mušterija.
"Znate, dovoljno je da izađete na ulicu i shvatite da Bog ne postoji. Recite mi kad bi Bog postojao, bi li postojalo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo toliko napuštene djece? Dakle, kad bi Bog postojao ne bi bilo ni patnje ni bola, - zaključi frizer i nadoda - Ne mogu zamisliti Boga koji bi dopustio sve ove stvari".
Mušterija promisli na trenutak ali ne odgovori ništa ne želeći ulaziti u raspravu.
Frizer završi sa svojim poslom i mušterija napusti radnju. Samo što je izašao iz radnje, vidje na ulici čovjeka sa dugom, nepočešljanom, prljavom kosom i neobrijanom bradom. Izgledao je uistinu prljavo i zapušteno. Vrati se nazad u radnju i reče frizeru: "Znate što? Frizeri ne postoje."
"Kako to možete reći?"- upita iznenađeni frizer.
"Ja sam tu, i ja sam frizer, i upravo sam vas šišao i brijao!"
"Ne! Frizeri ne postoje - ustrajno će mušterija - jer ako postoje, ne bi bilo ljudi sa prljavom dugom kosom i neobrijanom bradom, poput onog čovjeka na ulici. A i tolikih drugih"!
"Ah, ali frizeri ipak postoje - reče frizer - a te stvari se događaju zato jer ljudi ne dolaze k meni."
"Točno"- potvrdi mušterija. Upravo tako! Bog, također, postoji!
Loše stvari se događaju zato što ljudi ne idu k NJEMU i ne traže od NJEGA pomoć.
Zbog toga postoji toliko patnji i boli u svijetu".
I od tada frizer nije više govorio kako Bog ne postoji.