Fratar kojega se prvo sluša s oltara, a onda u vrtlu. I sve je prirodno, od propovijedi do savjeta

Posted by

– Prije dvije godine naš je samostan postao samostan svetog Ante, a do tada se zvao Uznesenja Marijina. Naime, samostan i crkva bili su posvećeni Uznesenju Marijinu, a sada kako je crkva posvećena, ona ne može mijenjati svoga zaštitnika. Tako da sada imate svetište svetog Ante te samostan svetog Ante na Poljudu. Taj naziv smo dobili službeno prije dvije godine – kaže nam fra Tomislav Hrstić, župnik župe Svete Trojice. Formalno sjedište župe na Poljudu starohrvatska je crkva Svete Trojice, no kako je riječ o malenom objektu bez pratećih prostorija, samostanski prostori služe za župnu katehezu i ostale aktivnosti koje se događaju u župi.

image

Inače, na području župe Svete Trojice živi oko šest tisuća stanovnika, od čega su većinom katolički vjernici.

– Ono što našu župu preobražava i daje joj smisao je karitativni rad. Ovo je tjedan solidarnosti s vjernicima u Bosni i Hercegovini. Mi smo ipak jedan narod, u Hrvatskoj i BiH, te osjećamo pripadnost Crkvi na poseban način. I pomažemo jedni drugima. Sad je tu i pomoć izbjeglicama iz Ukrajine, tu se organiziraju vjernici. Imamo nakanu pomoći kroz skupljanje hrane i odjeće koja je njima najpotrebnija, kao i novčane pomoći – govori nam fra Tomislav. Uz njega kao župnika, za pastoralno djelovanje zadužen je i fra Anselmo Stulić, gvardijan samostana svetog Ante na Poljudu. U samostanu sada ima devet svećenika, koji vode i kuću za starije i zdravstveno nemoćne svećenike.

Uz mjesto za brojna vjenčanja, koja se odvijaju u omiljenoj crkvi, ona je poznata i po tome što se kraj nje nalazi veliki vrt, u kojem fratri i ljudi koji im pomažu uzgajaju voće i povrće.

Sa župnikom fra Tomislavom Hrstićem otišli smo u 11 sati ujutro u reportažni obilazak poznatog vrta, u čijim su plodovima u više navrata uživali nogometni i atletski reprezentativci iz Italije. U samostanskom vrtu, ograđenom visokim zidom, srećemo više ljudi kako kopaju, rade u svih šesnaest.

image
Anđu Mikulić, koja za sebe, smiješeći se, kaže da je vrtlarica, taman smo zatekli u okopavanju dijela vrta i sadnji

– Treba ovdje dosta raditi. Primjerice, ne možete zalijevati po danu, od deset ujutro do 18 sati navečer. To je smrt za biljke. Treba ustati u pet sati ujutro i zalijevati do osam, devet sati. Gnojivo koje nam ljudi donose nabavimo sa strane – kazuje nam fra Tomislav.

Anđu Mikulić, koja za sebe, smiješeći se, kaže da je vrtlarica, taman smo zatekli u okopavanju dijela vrta i sadnji.

– Sadimo ovdje mrkvu, selen, peršin, rikulu, poriluk, imamo i raštiku, sad idem saditi kupus, imamo i luka, bit će i mrkve, uglavnom, sve prirodno – kazuje nam Anđa. Na drugoj, istočnoj strani vrta, na “svom” dijelu radio je umirovljeni hrvatski branitelj Drago Pločkinić. Pitamo ga kako ih sluša župnik…

– Slušamo mi njega. Prvo njegove zapovijedi s oltara, točnije rečeno – propovijedi, a naravno i savjete iz vrta – odgovara nam Drago, koji je taman okopavao lozu.

– Vidite, oko loze čistim korov, proljeće je i u vrtu ima posla koliko hoćeš.

Je li i ovdje zemlju i njezine plodove ubija suša?

– Ubija, jer kad nema vode, onda je sve loše – kaže nam Drago, na što će župnik fra Tomislav:

– U Grabu je moja obitelj imala svoje poljoprivredno dobro, na trideset tisuća kvadrata zemlje, i od te zemlje smo živjeli, tako da su na djelu bili rad i prodaja. Sve dok nije došao rat i dok nas nisu odvojili granicom, Hrvatsku i BiH. A mi smo s tom poljoprivredom bili prisutni i u Splitu, Makarskoj, Metkoviću… Išli smo to jednostavno prodavati gdje se to moglo, kao mali poljoprivrednici. Od toga sam dosta toga naučio…

Što se, dakle sada radi u vrtu?

– Sada lagano sadimo kupus. Evo ovdje ljutike, ona je odlična, ona je ovdje ugodno iznenađenje, kako se prima u ovoj našoj poljudskoj zemlji. Ovdje radimo već treću godinu, rekreativno, da se mi zabavimo, da učinimo nešto dobro i tako pomognemo i samostanu i ljudima koji nam ovdje dolaze pomagati. Ovdje dođu ljudi, malo rade, malo se odmore i imaju od toga koristi.

image
Vrt u kojemu vjernici rado daju ruku pomoći

Kad dođe rod, vi dio toga i podijelite?

– Što bude viška, to dademo ljudima iz naše i okolnih župa. Te ljude pozivamo da dođu raditi. I kad uspije rod, da višak uzmu, da ga ne kupuju niti plaćaju. Jer, tek nam predstoji velika skupoća. U ovoj situaciji teško je doći do kvalitetnog proizvoda, da znate što jedete. Prvi cilj nam je da ova hrana iz našeg vrta bude zdrava i kvalitetna – uči nas fra Tomislav, te dodaje kako sami rade i humus, “od hrane koja nam ostane”.

Što se najbolje prima?

– Sve što dobro zagnojite i date vodu. Zemlja je kvalitetna. Ovo je prije bilo močvarno tlo, ali radom se zemlja poboljšala. A možda najbolje uspiju pome, paprike također, a i balancane dosta dobro uspiju. I krumpir također. Kapula i češnjak se ne primaju, neće ni krastavci, što je zanimljivo. Bob je vrlo dobar, kao i sve vrste salate, one uspijevaju. Gledajte, dobit ćemo stotinjak kilograma boba. Pa znate koliko je to kad godišnje za naše potrebe potrošimo dvadesetak kilograma. Neka tjedno imate po kilogram, u juhi i ostaloj hrani, to nam je mjera.

image
Predvorje crkve sv. Ante

Vidite, desetak ljudi treba hraniti svaki dan. Kad uspijemo uzgojiti, sve stavljamo u škrinje, da imamo za zimnicu. Preko cijele godine možemo imati svoju domaću salatu, a ostalo što uzgojimo stavimo u škrinju, dođe zimsko vrijeme pa to iskoristimo. Želim istaknuti kako nam ovdje redovito pomaže desetak ljudi iz naše župe, oni dođu, ponekad po nekoliko sati. Jer, tko zna i tko želi, može ovdje provesti dio svog vremena, dakako, ako ga ima.

A masline, kako one rode?

– Ove godine izvrsno. Lani je bilo četiri tona maslina i napravili smo negdje 450 litara maslinova ulja. Masline se razvijaju dobro, one imaju svoj ritam. Ako se dobro obrežu, dobro će i roditi. A nedavno su baš fino obrezane. Imamo i četiri grejpa, dobijemo oko 150 kilograma grejpa. Grožđe isto imamo, uz stare loze imamo i nešto mladih, oko 400 komada. Uglavnom, tko dođe, zasadi svoje.

Radite li svoje vino?

– Ne radimo. Radili smo prije, ali smo onda uvidjeli da se ne isplati pa smo odustali. Imamo i kajsije, barakokule, od voćki još imamo i trešnje, višnje, lubenice, limune, naranče, smokava, imamo i šljive. One su prolistale i dobre su. Imamo i jedan veliki rogač, ostao je jedan dio njega, jer su bili jako mali plodovi.

To je jedna vrsta solidarnosti, te uzajamne pomoći. I mi fratri i oni, svi imamo zdrave plodove, i provedemo vrijeme na otvorenom, u ovome vrtu. Ovo je sad idealno vrijeme za radove. Pomaže nam što u vrtu imamo navodnjavanje, a kiša nije pala već mjesec i pol dana.

Proljetnih dana uopće nema. Iz zimskih dana ući ćemo u ljeto s vrućinama, a sve to zemlja treba pretrpjeti. Iako, treba puno raditi, jer moramo četiri tisuće kvadrata obraditi s malom količinom vode. Snaga vode je slaba. I zato provedemo dosta vremena u zalijevanju plodova – objašnjava fra Tomislav.

Pitamo ga što su novo posadili…

– Limune, trešnju, višnju i nekoliko mandarina. Tako da voće bude raznovrsno. Pratimo ritam, nema druge. Gdje god imate sunca i vode, nema krize. Od naših kokoši imamo 25 jaja dnevno, ljudi dođu, pomognu, uzmu jaje, kopaju, uzmu malo kapulice. Kad dođe vrijeme berbe, mi grožđa podijelimo čudo. I ostane ga puno neobranog. Ljudi ne mogu pobrati koliko ga ima. Ljude zamolimo da dođu preko ljeta, uberu plodove slobodno. Ovdje je bitna volja, ako imate volje raditi na zemlji, sve ćete riješiti – kazuje nam fra Tomislav Hrstić. Inače, ovo mu je šesta godina da je u samostanu svetog Ante.

– Ono što je danas jako vrijedno je okrenutost mladih vjernika prema molitvi. Prije dvije godine ovdje je osnovana jedna molitvena zajednica “U Trojstvu Bog pomaže”. To je grupa od dvadesetak ljudi srednje dobi i svaki utorak mole krunicu. U crkvici Svete Trojice. Oni su tu redovito na nedjeljnim misama, ljudi odatle vole rado poći na hodočašća te na duhovne obnove, tako svjedoče svoju vjeru i prisutnost u župi.

Naglasak je na molitvi, posebno na molitvi krunice, kao poticaj vjernicima da ozbiljnije dožive svoju vjeru. Ovdje tako imamo naše pučke pobožnosti u sklopu “Trinaest utoraka do Svetog Ante”- zaključuje fra Tomislav Hrstić.

Pomažemo školovanje Konga

– Imamo i kumstva za Afriku, gdje naši vjernici pomažu godišnje školovanje djece u Africi. Mi sada na popisu imamo 275 kumova, koji svake godine uplate, za osnovnu školu 50 eura, za srednju školu 100 eura, za studij 300 eura, i tako prate djecu kroz školovanje. Imamo tri studenta koja pomažemo, 55 srednjoškolaca i 220 osnovaca. Skupi se oko 17.000 eura. To skupimo za Kongo, više od 100 tisuću kuna godišnje.

Fratar je uvijek uz narod, pogotovo ako je potrebit

– Osim u Kongu, i ovdje je na Poljudu sve više potrebitih. Ljudi koji već sada ne mogu plaćati svoje račune, ne mogu se ni grijati, a djeca ostaju bez autobusnih karata, bez lijekova. Nama na župna vrata svaki tjedan pozvoni desetak ljudi. Ne možete ih odbiti, znate da su u potrebama. Pomaže se koliko se može. Ima ljudi koji nemaju, a teško im je to reći, iako jedva spajaju kraj s krajem, ne žele to kazati kako se ne bi osramotili. I onda nastojimo preko obnovljenog župnog Pastoralnog vijeća doći do tih ljudi, tako da im barem za Božić i Uskrs prigodno pomognemo. Ljudima je teško. Pa ponekad i iz vrta dademo ljudima koji nemaju. Fratar nikada nije bježao, uvijek je ostajao uz narod, molio s njim i pomagao mu. Tako će biti i ubuduće – kaže nam fra Tomislav Hrstić.

Joško Dadić

Foto: Vladimir Dugandzic/Cropix

Izvor: https://slobodnadalmacija.hr/