Franjin Put malenosti

BogoslovPosted by

Franjo, svetac jednostavnosti i malenosti učio je braću da uvijek budu jednostavni, a u nastupima kratki i jasni. Učio ih je da propovijedaju Krista Raspetoga, a ne sebe i svoju umnost i mudrost! Postavlja se pitanje: Zašto?  Odgovor je jednostavan: Jer ne postoji prava umnost i prava mudrost, a da u isto vrijeme ona nije umnost i mudrost naslonjena na Boga kao svoj izvor i uvir! Učio je i poticao svoju subraću i ostale slušatelje da svojim životom govore o Bogu. Da ljudi koji ih vide po njihovim djelima prepoznaju da su ljudi Božji.

Božja riječ današnje svetkovine kroz prvo čitanje reče: Evo onoga koji je za svoga života popravio Dom, u svoje je vrijeme učvrstio Hram. Doista, papa Inocent III. vidio je u snu neznatnog Božjeg čovjeka koji pridržava papinsku baziliku na Lateranu da se ne sruši i poslije mu dao usmeno odobrenje za život u pokori i po Evanđelju.  Malo prije toga u crkvici sv. Damjana u podnožju Asiza Raspeti upućuje Franji poziv: Franjo idi i popravi moju crkvu koja se ruši! Od tada, Franjo pokornik, jasno uzvikuje i poručuje svojim životom: Mir i dobro! Bog moj i sve moje! i Ljubav nije ljubljena!  Znak križa postade mu najmilijim znakom, ime Isus najslađe, a pri koncu života na svom tijelu i Njegove biljege ponese!

Franjo je, bez sumnje, bio jedan od najkristolikijih svetaca u povijesti Crkve! Na njegov život, mogu se doslovno primijeniti Isusove riječi iz današnjeg evanđelja: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, i objavio malenima. (…) Dođite k meni, svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim. Franjo je doista postao malen, ali tek nakon što se umorio od uzaludnog traganja za veličinom po mjeri ovoga svijeta. Htio je biti vođa asiške mladeži i uspio je. Potom vitez, da mu se svi dive i časte ga, a pri koncu traganja začuo je u noćnom viđenju u Spoletu glas koji ga upita: Franjo tko ti može više učiniti, sluga ili gospodar? Odgovorio je: Gospodar! A onda mu je glas ponovno progovorio: Zašto dakle radi sluge ostavljaš Gospodara, i Vladara radi podanika?

U Franjinu je srcu oduvijek plamtjela čežnja biti velik, no radikalna promjena se dogodila u trenutku kada je shvatio da mu jedino Bog može do kraja ispuniti tu čežnju. Ta spoznaja pokazala mu je pravi i jedini put do istinske veličine, preko poniznosti, samoprijegora i malenosti. Svoje duhovno iskustvo i istinu izrazio je na sličan način i sv. Augustin ovom mišlju: Za sebe si nas stvorio Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!

Svi smo mi tragači za mirom i zadovoljstvom, za ispunjenim i radosnim srcem. Želim sebi i svakomu od vas da ovo nikada ne prestanemo biti! Želim nam da se, uz to, ne dademo zavarati geslom tzv. modernog, naprednog neoliberalnog i relativistički obojenog svijeta u kojem živimo, a koji propagira slobodu bez odgovornosti, ljubav bez obveze i uspjeh bez truda. Želim nam od srca, da u kušnjama života uvijek, ma koliko to teško bilo, odabiremo radije služiti Gospodaru negoli slugama ovoga svijeta.

Na kraju, u ime svih tragatelja za smislom i ispunjenim srcem, upućujem nebeskom Ocu današnju Zbornu molitvu: Bože, ti si serafskom ocu Franji dao da u siromaštvu i poniznosti bude živa slika Kristova. Daj da pođemo njegovim putem, nasljedujemo tvoga Sina i s tobom se udružimo u radosnoj ljubavi. Amen!

Fra Ivan Režić