Posted by U 26. emisiji Jedno ti nedostaje portala Mreže riječi fra Ante Vučković i Stanko Stojić raspravljaju o tome tko se promijenio: Isus ili njegovi poznanici iz djetinjstva.
Čitanje: Isus nije priznat u svom zavičaju (Mk 6, 1-6)
"I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega. A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri".
Na početku šestoga poglavlja Markova evanđelja čitamo o Isusovom povratku u Nazaret. Tamo doživljava velike otpore i odbacivanja. Ljudi se čude njegovim riječima i djelima jer ne mogu povezati svoje znanje o dojučerašnjem sumještaninu i onom što se događa po njegovim riječima i rukama.
Kad god smo se, nakon dugo vremena i mnogih iskustava koja su nas u međuvremenu mijenjala i oblikovala, vratili u staro društvo, u mjesto odrastanja ili u obitelj i njene izgrađene i unaprijed pripremljene odnose, mogli smo doživjeti određeni otpor ili barem oprez i skepsu prema "novom sebi". Ljudi komentiraju kako to više nije onaj čovjek kojeg su poznavali od prije i to im ponekad stvara nelagodu. Što učiniti u toj situaciji? Tko se i kako treba prilagoditi?