Posted by Među brojnim jubilejima kojih se Crkva spominje 2026. na više je načina osobit jubilej nedavno proslavljen u Danskoj: 1200 godina od stupanja sv. Oskara (Ansgara) na dansko tlo. Tim događajem nije najavljeno samo pokrštavanje Danske, nego je započeta i prisutnost Katoličke Crkve u čitavoj Skandinaviji. Pridjevkom »apostola sjevera« – pod kojim sv. Oskara časte i većinski danski luterani – danas bi se Danskoj lako moglo počastiti i hrvatske franjevce konventualce, kojima je na višegodišnjoj misijskoj prisutnosti i uspostavljanju samostana u Kopenhagenu posjetom Hrvatskoj protekloga tjedna zahvalio biskup Kopenhagena Czesław Kozon. U razgovoru za Glas Koncila jedan od potpredsjednika Vijeća biskupskih konferencija Europske unije (COMECE) rado se osvrnuo kako na prisutnost hrvatskoga duha na sjeveru Europe tako i na duhovni dar koji – prema riječima pape Lava XIV. – Crkva u Skandinaviji daje demoraliziranoj Europi.
Hrvatski franjevci kao znak i luteranima
Budući da su još od doba reformacije vjerska manjina, danski katolici već dugo ovise o svećenicima iz inozemstva, navodi biskup. »Premda su nizozemski i američki franjevci bili prisutni u biskupiji više od sto godina, morali su napustiti svoju misiju. Stoga nam je bilo veoma drago što su redovnici iz Hrvatske, Slovenije i Filipina nedavno mogli obnoviti franjevačku prisutnost. Duhovno djelo koje čine nije važno samo za danske katolike, nego i za protestante. Sveti Franjo vrlo je privlačan svim kršćanima u Danskoj, stoga je franjevačka prisutnost znak i luteranskomu stanovništvu«, tvrdi biskup.
Useljeničkoj Crkvi ne zna se točan broj
Premda biskupija mons. Kozona obuhvaća teritorij četrdeseterostruko veći od Hrvatske – uz dansko joj kopno, naime, pripada i Grenland – u njoj prema službenim podatcima živi oko 55 tisuća vjernika. No neslužbeno ih ima i 10 do 20 tisuća više. »Katolici su u Danskoj većinom imigrantskoga podrijetla te nisu uvijek prijavljeni – do podataka o vjernicima nerijetko dođemo tek kada im nešto zatreba od Crkve«, primjećuje biskup, i sam podrijetlom iz poljske useljeničke obitelji. »Najveća skupina imigranata potječe iz Poljske, ali ima i velikih skupina iz Filipina i Ukrajine, kao i Tamila iz Šri Lanke i Kaldejaca iz Iraka. Vijetnamci nisu vrlo brojni, ali su vrlo aktivni«, dodaje, primjećujući da se tijekom 30 godina njegove službe smanjio broj svećenika i redovnica. »Zbog toga smo neke župe morali spojiti, a neke zatvoriti. S druge strane velike župe i dalje rastu te Danci polako postaju manjinom u Katoličkoj Crkvi. Pojedine bi župe bile potpuno prazne bez priljeva imigranata, i novi nas val imigracije umnogome spašava od beznačajnosti«, priznaje biskup.
Vjera pod državnim nadzorom
Malena gustoća vjernika ipak nije najveći izazov s kojim se suočava Crkva u Danskoj. »Iako su udaljenosti između župa pastoralno savladive, mnogi katolici i dalje žive izolirano od Crkve, osobito u ruralnim područjima, te lako padaju u napast asimilacije sa sekulariziranom okolinom, zbog čega im je ispovijedanje vjere katkad i čin hrabrosti. Glavni nam je izazov stoga podići svijest ljudi o njihovoj vjeri.« Taj je izazov povećalo i nedavno postrožavanje zakona o useljavanju, kojim je otežan dolazak svećenika i redovnika iz zemalja koje nisu u Europskoj uniji. »Sve vjere osim luteranstva podliježu visokoj razini državnoga nadzora, uglavnom zbog sumnjičavosti prema muslimanskomu stanovništvu. Mnogi političari slobodu vjere smatraju privatnom stvari te ni izražavanje vjere u javnoj sferi ne primaju s dobrodošlicom. Boje se da će utjecaj vjere na javni život otuđiti ljude od takozvanih danskih vrijednosti poput demokracije i rodne ravnopravnosti. To je proturječje – jer mnogi među njima tvrda da je Danska kršćanska zemlja! Premda je to istina, najčešće se to govori da bi se muslimanima poručilo da nisu dobrodošli«, objašnjava mons. Kozon.
Nezadovoljni mladi u »zemlji sreće« okreću se – Crkvi
Priljev velikoga broja imigranata iz raznih krajeva svijeta nesumnjivo se može objasniti i činjenicom da se Danska već desetljećima u medijima predstavlja kao »zemlja sreće«. »Zbog svojega zemljopisnoga položaja pošteđeni smo mnogih kriza i sukoba. Prevladava mir, prosperitetu i mobilnosti ne nazire se kraj, a postoje i mnogi objektivni znakovi blagostanja stanovništva. Ipak među mladima raste nezadovoljstvo, uzrokovano među ostalim i razaranjem obitelji. To se očituje, primjerice, u lošijem uspjehu u školi, kao i u medicinskim dijagnozama i osobnim nesigurnostima, koje mlade čine podložnijima sekularnim ideologijama – posebno na području spolnosti.« Upravo je to prije tri godine potaknulo Nordijsku biskupsku konferenciju, u kojoj djeluje i kopenhaški biskup, da objavi pismo protiv transrodne ideologije. No javnost u Danskoj to je uglavnom dočekala – ignoriranjem.
»Prenošenje kršćanske antropologije uvelike je pitanje kateheze, koju često ometaju vanjski utjecaji. Ipak primjećuju se pozitivne tendencije. Čak i ako nema velikih valova obraćenja, sve više mladih nekatolika zanima se za Katoličku Crkvu, a sve više mladih katolika vraća se ispovijedi. Čak i na društvenoj razini postoje znakovi da mladi manje stupaju u preuranjene spolne odnose nego prije. Za neke sociologe to je razlog za zabrinutost, ali za Crkvu je to zasigurno znak nade«, tumači biskup.
Skepsa prema europskim institucijama motivirana i otporom kršćanskim vrjednotama
Unatoč spomenutim promjenama, Danska je moralno liberalna poput brojnih drugih europskih zemalja. To se najjasnije očituje kod pobačaja, koji je odnedavno dopušten do 18. tjedna trudnoće. »U Europi prevladava sklonost da se napuštaju kršćanske vrjednote, a usvajaju vrjednote koje im proturječe – čak i na ustavnoj razini. Iako su etička pitanja i dalje u nadležnosti pojedinih država članica Europske unije, lako je shvatiti pod kakvim se pritiskom nađu države koje podupiru kršćanske vrjednote u pitanjima ljudskoga života, braka i obitelji kada većina država podupire suprotna stajališta. To može objasniti i rastuću skepsu prema europskim institucijama – skepsu koja je osobito opasna u vrijeme kada se europske zemlje moraju držati zajedno«, napominje mons. Kozon.
Ugoda umjesto dostojanstva
Jedan od potpredsjednika COMECE-a nije propustio istaknuti ni proturječje između europskih napora oko međunarodnoga mira i europske ravnodušnosti spram ljudskoga života. »Primjerice, iako postoji širok otpor smrtnoj kazni, prevladava gledište da pravo na pobačaj treba biti gotovo neograničeno. Umjesto da se usredotoči na dostojanstvo ljudskoga života, Europa se usredotočila na ugodu života pojedinca, što čini vjersko vodstvo nepoželjnim. To osobito vrijedi za zemlje bez katoličke većine kao što je Danska. Vjerske i etičke vrijednosti u nas nemaju važno mjesto u političkim kampanjama: ljudi ne glasuju za izraženija kršćanska načela, nego za bolju zdravstvenu skrb i veću financijsku sigurnost.«
Nordijski dar Crkvi u svijetu
Jednoga od nordijskih biskupa koji su se u rujnu 2025. zajednički susreli s papom Lavom XIV. stoga smo upitali na što je Sveti Otac mislio kada je vjeru njihovih zemalja nazvao darom za Crkvu u svijetu. »Nordijski katolici ne smatraju se spasiteljima kršćanstva, ali ponose se darom izostanka polarizacije. Čak i kada se pojavi doktrinarno ili moralno neslaganje s Crkvom, ono nikada ne preraste u ideološki pritisak na Crkvu. Zbog raznolika nacionalnoga sastava ideološka pitanja većinu vjernika i ne zanimaju: oni uglavnom žele radosno živjeti svoju vjeru. To nije tek plod života u raznolikoj manjini, nego i egalitarnoga skandinavskoga mentaliteta, koji ne ostavlja mnogo prostora hijerarhijskomu razmišljanju. U takvu se ozračju načela sinodnosti prirodno razvijaju«, zaključuje mons. Kozon.