Čovjek dobrote

Posted by

Mogli smo se okoristiti velikom porukom koju je Bog preko njega slao našem času, našoj zemlji, našem gradu. Poruka je bila jasna: poziv da proslavimo Boga.

I mnogi su ga sreli! I ja sam ga srela. Da, u osobi p. Antića srela sam takvu karizmu svetosti kakvu nigdje nisam srela.

Nisam srela dušu tako uronjenu u Boga, a toliko zauzetu za čovjeka.

Nisam srela osobu tako usmjerenu u nadnaravnost koja bi tako cijenila sve naravno.

Nisam srela čovjeka koji bi činio tako velika djela, a toliko polagao važnosti na sitnice.

Nisam srela osobu čije bi prijateljstvo bilo tako intimno, a toliko svrhunaravno, suptilno.

Nisam srela čovjeka s toliko zanimanja i suosjećanja za ono što je njegovu sugovorniku važno.

Nisam srela srce tako privrženo, a tako čisto i slobodno čuvajući i tuđu slobodu.

Nisam srela duhovnu osobu tako nenavezanu i toliko otcijepljenu od svega što je prolazno.

Nisam srela bolesnika tako umrtvljena i toliko strpljiva u neugodnostima života.

Nisam srela svećenika kojemu je njegovo svećeništvo tako sveto i veliko, a da toliko cijeni i druge staleže.

Nisam srela osobu iz kleričkog staleža pred kojim bi redovnica tako mnogo značila.

Nisam srela redovnika tako zaljubljena u svoj poziv, koji se toliko brine za ljude u braku.

Nisam srela starca koji bi se tako znao uživiti u psihu današnjeg mladog čovjeka.

Nisam srela ispovjednika koji bi s toliko interesa slušao ono što mu se iza rešetaka izljeva.

Nisam srela duhovnog vođu s toliko nadnaravne intuicije po kojoj je znao i ono što duša nije znala o sebi.

Nisam srela duhovnog oca koji bi mogao biti prisutan i onda kada je daleko.

Nisam srela takav autoritet, Božji autoritet u tako poniznoj i skromnoj ličnosti.

Nisam srela dušu tako uronjenu u otajstva našeg otkupljenja u koja bi znao i druge uvesti.

Nisam znala Kristova zamjenika od kojega bi odlazili toliko promijenjeni, puniji Boga.

Nisam srela apostola toliko zauzeta za slavu Božju s tako gorućom željom da se u svemu vrši volja Božja.

Nisam srela toliko prave dobrote prema svima i toliko sličnosti s Isusom Kristom.

Nisam srela srce koje bi tako ljubilo Boga, a toliko čeznulo za čistom ljubavlju Božjom.

Nisam srela tako oživotvorenu svetost kao u liku dragog nam i svetog p. Ante Antića.

Da, nigdje nisam srela u tolikoj mjeri svetosti, ali u njemu sam srela...

Marija Salezija Mavrak, Fenomen Dobrote, DOA II/1972, br. 1, str. 6-7.