Boga se spoznaje tako što se živi u zajedništvu s Njime

BogoslovPosted by

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 3,1-89)

Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče mu: »Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.« Odgovori mu Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!«
Kaže mu Nikodem: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?« Odgovori Isus:
»Zaista, zaista, kažem ti:
ako se tko ne rodi iz vode i Duha,
ne može ući u kraljevstvo Božje.
Što je od tijela rođeno, tijelo je;
i što je od Duha rođeno, duh je.
Ne čudi se što ti rekoh:
‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.’
Vjetar puše gdje hoće;
čuješ mu šum,
a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.
Tako je sa svakim
koji je rođen od Duha.«

Riječ Gospodnja.

***
Ugledni Židov farizej Nikodem poznat nam je iz opisa Isusove muke i smrti po tome što je donio miomirise za pomazanje Isusova mrtvog tijela (Iv 19,39). Prije toga spominje se u sedmom poglavlju evanđelja po Ivanu kad su farizeji izražavali svoje protivljenje Isusu ne samo zbog onoga što govori, nego i zato što prema njihovu mišljenju Krist ne dolazi iz Galileje. Tada im je Nikodem, koji je također bio farizej želeći zaštititi Isusa rekao: „Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?“ (Iv 7,50). U dana-šnjem odlomku opisan je prvi susret Nikodema s Isusom i početak njihova pravog teološkog razgovora. Na početku stoji da je Nikodem došao Isusu obnoć. To nije samo usputna napomena. Ona je bogata značenjem. Najčešće se tumači Nikodemovim strahom da on kao farizej i ugledan Židov javno razgovara s Isusom. Bojao se da će zbog druženja s Isusom imati problema u svome farizejskom društvu. Na temelju ovog tumačenja nastao je čak pojam „nikodemski kršćani“ za one vjernike koji zbog raznih razloga ne mogu javno ispovijedati svoju vjeru. Kod Nikodema će malo po malo taj strah nestajati, tako da će na kraju on biti jedan od rijetkih koji su bili prisutni kod Isusova pokopa.

Drugo tumačenje kaže da noć u kojoj je Nikodem došao Isusu simbolizira tamu neprosvijećenosti u kojoj je živio. Ali i ta tama nestaje na kraju razgovora kada Isus kaže: „Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.“ (Iv 3,21). Treće tumačenje kaže da je noć odlično vrijeme za produženu molitvu i studiranje. O tome ima lijepih stihova u psalmima počevši od Psalma prvog koji naziva blaženim čovjeka koji o Zakonu Gospodnjem „misli dan i noć.“ (Ps 1,2). A evo još nekih primjera:
„Na postelji se tebe spominjem,
u bdjenjima noćnim mislim na tebe.“ (Ps 63,7).
„Noću se spominjem, Gospodine, imena tvojega
i tvoj čuvam zakon.“(Ps 119,55).
„U ponoći ustajem da te slavim
zbog pravednih tvojih odluka.“ (Ps 119,62).
„Oči moje straže noćne pretječu
da razmišljam o besjedi tvojoj.“(Ps 119,48).

Prema tome, noć je veoma prikladno vrijeme za duhovnu pouku i susret kao što je ovaj između Isusa i Nikodema. A ima i četvrto tumačenje po kojem je noć ambijent u kojem se povjerljivo i slobodno razgovara samo s izrazito bliskim osobama. U svakom slučaju jedne noći Nikodem je došao Isusu. Isus ga je primio i s njime razgovarao. Budući da je inicijativa za susret bila Nikodemova razumljivo je da on i započinje razgovor. U nastavku će Nikodem Isusu postavljati pitanje za pitanjem, ali na početku on izriče jednu snažnu tvrdnju: „Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.“ (Iv 8,2). No i ta rečenica zapravo zvuči kao pitanje jer se Nikodem Isusu obratio titulom „Rabbi“ i nazvao ga učiteljem, čime je jasno dao do znanja da od njega želi primiti pouku. A sadržaj te pouke jest odnos s Bogom.

Isus očekivano već u prvoj rečenici nastupa i postupa kao učitelj, koji svoj razgovor s učenikom želi uzdignuti na višu razinu. On kaže Nikodemu da ne može vidjeti Kraljevstva Božjega, tko se nanovo ne rodi odozgor. A kad je Nikodem na to upitao „Kako će se čovjek roditi kad je star?“ Isusu uzdiže Nikodemovo shvaćanje rađanja sa tjelesne na duhovnu razinu. Ne dovodi se u pitanje to da je tjelesno rođenje Božji dar i da čovjek treba biti odgovoran za svoj i tuđi tjelesni život. Stvar je u tome što se Boga ne može spoznati samo tjelesnom inteligencijom koja teži za tim da sve što uči obuhvati sa svih strana i ovlada predmetom svoga znanja. Tako se ne može spoznati Boga jer se on ne može omeđiti granicama ‘objektivne’ spoznaje. Boga se spoznaje tako što se živi u zajedništvu s njime, a to nije spoznaja po kojoj mi obuhvaćamo Boga, nego po kojoj, kao što kaže Isus, ulazimo u Kraljevstvo Božje.

Sigurno nećemo iscrpiti neisrpivu dubinu Isusovih riječi koliko god pokušali objasniti što je to rađanje odozgor, od vode i Duha, ali nećemo ni pogriješi ako kažemo da je to rođenje za život u Bogu koji nije omeđen granicama tjelesnog rođenja i smrti. Čini se da se i sâm Isus muči kako da nađe riječi kojima bi to objasnio, pa znamo da je ispripovijedio ne jednu nego puno različitih prispodoba o Kraljevstvu Božjem. Tako se i ovom razgovoru s Nikodemom Isus koristi prispodobom. On one koji su rođeni od Duha uspoređuje s vjetrom koji puše, a da ne znaš odakle dolazi i kamo ide, ali se čuje njegov šum i vidi djelovanje. Baš to zapravo je primijetio i sâm Nikodem u prvoj rečenici kada je došao Isusu, jer je po Isusovim djelima zaključio da dolazi od Boga i da je Bog s njime. Ta spoznaja dobra je podloga za nastavak njihova razgovora koji ćemo pratiti u odlomcima iz evanđelja sljedećih dana.

fra Domagoj Runje