Posted by Ove godine slavimo osamstotu godišnjicu Potvrđenog pravila (1223.) Ovo je Pravilo
od tada do danas na snazi u franjevačkom redu. Napisao ga je sv. Franjo u samoći malenog mjesta Fonte Colombo u suradnji s kardinalom Ugolinom iz Anagnija (koji je postao papa Grgur IX), svecem zaštitnikom franjevačkog reda. Pravilo je odobrio papa Honorije III, 29. studenog 1223., bulom Solet annuere.
»Bez sumnje možemo reći da je evanđelje u središtu pravila i života fratara. Ono svjedoči o evanđeoskim normama na koje se sveti Franjo pozivao u prvim trenucima svog obraćenja i o činjenici da je njegov poziv tijekom godina poprimio isti evanđeoski oblik. Međutim, Pravilo ne shvaća evanđelje kao uputu na koji način treba živjeti zavjete, nego, prije svega, kao obećanje koje treba osloboditi izvornu snagu i učinkovitost evanđelja, tako da ono na što evanđelje poziva nije samo napisano, nego se i živi«.
Ovim je dokumentom sv. Franjo namjeravao dati smjer i duhovno vodstvo braći franjevačkog reda u nastajanju kao i niz praktičnih normi namijenjenih reguliranju njihova svakodnevnog života. Samo Pravilo nastalo je na iskustvu života sv. Franje i fratara prvih godina postojanja franjevačkog reda. Upravo to iskustvo prepoznaje se u Pravilu. Ono je u skladu s evanđeljem, blisko je njegovu stilu, njegovu jeziku i dijeli njegov sadržaj i poruku. Bez sumnje možemo reći da je evanđelje u središtu pravila i života fratara. Ono svjedoči o evanđeoskim normama na koje se sveti Franjo pozivao u prvim trenucima svog obraćenja i o činjenici da je njegov poziv tijekom godina poprimio isti evanđeoski oblik.
Međutim, Pravilo ne shvaća evanđelje kao uputu na koji način treba živjeti zavjete, nego, prije svega, kao obećanje koje treba osloboditi izvornu snagu i učinkovitost evanđelja, tako da ono na što evanđelje poziva nije samo napisano, nego se i živi. Doista, u Pravilu piše da je sam Gospodin objavio Franji da „živi po svetom evanđelju”. Tako evanđelje poprima oblik osobnog poziva. Sam Franjo kaže da „ove i druge riječi Gospodina našeg Isusa Krista morate prihvatiti s poniznošću i ljubavlju te ih provoditi i obdržavati”.
„Iz tog razloga, ne postoji stvarna alternativa između aktivnog i kontemplativnog života, između življenja siromaštva među drugima i povlačenja u samoću, u molitvu i kontemplaciju”. Poziv iz evanđelja, a to je „živjeti i slijediti nauk i stope Gospodina našeg Isusa Krista”, postao je ne samo temeljni element obraćenja, nego se postavio i kao nova perspektiva koja je zahvatila cijeli Franjin život i život fratara.
»Pravilo ne identificira franjevački život samo sa željom da se slijedi Kristov nauk i primjer u evanđeoskom siromaštvu i poniznosti, u životu koji je posljedično nesiguran i nestabilan, nego i u konkretnoj želji da se bude kao i drugi siromasi, odnosno da se živi među ljudima malenima i prezrenima, među siromasima i slabima, bolesnima i gubavcima, među prosjacima na putu.«
Nadalje, evanđeoski je izbor, po Pravilu, prije svega izbor za Krista. Evanđeoska stvarnost odgovara želji fratara da u svemu budu u skladu s Kristom, a ideal nasljedovanja Krista i apostola proizlazi iz čistog evanđeoskog izvora. Iskustvo Krista zato je našlo svoju središnju točku u utjelovljenju, jer utjelovljenje pokazuje kako se kršćanski živi u ljudskoj povijesti i u isto vrijeme pokazuje kako se treba gledati onkraj povijesti, prema Bogu Ocu, stvoritelju i gospodaru svemira.
No, Pravilo ne identificira franjevački život samo sa željom da se slijedi Kristov nauk i primjer u evanđeoskom siromaštvu i poniznosti, u životu koji je posljedično nesiguran i nestabilan, nego i u konkretnoj želji da se bude kao i drugi siromasi, odnosno da se živi „među ljudima malenima i prezrenima, među siromasima i slabima, bolesnima i gubavcima, među prosjacima na putu”.
»Ta se novost ne temelji na siromaštvu, nego, prije svega, na slobodi koju siromaštvo donosi sa sobom, kako bi se mogli potpuno posvetiti Kristu. Stoga je Franjo svetim evanđeljem zamijenio oblik života ondašnjeg redovništva.«
Iz Pravila možemo izvući osnovni zaključak: iskustvo franjevačkog zvanja Pravilo prikazuje, u konačnici, kao sintezu Kristova evanđeoskog života. Ovaj oblik života jedini je model koji je i sam Franjo želio slijediti i koji je predložio svima. Tim je konceptom Franjo promijenio i poimanje i oblik života redovnika svog vremena. Usklađenost života s Kristom i evanđeljem u nesigurnom, siromašnom životu doista pokazuje da je izlazak iz vizije ondašnjeg redovništva bio stvaran. Zato je franjevački ideal postao novost. Ta se novost ne temelji na siromaštvu, nego, prije svega, na slobodi koju siromaštvo donosi sa sobom, kako bi se mogli potpuno posvetiti Kristu. Stoga je Franjo svetim evanđeljem zamijenio oblik života ondašnjeg redovništva.
»Taj način života u jedinstvenoj Crkvi postao je originalan i revolucionaran, ne zato što je pronašao novi vjerski oblik života, niti zato što je htio promijeniti prošlost, nego zato što je u evanđelju pronašao odgovarajuće elemente koji su postali temelj kako bi se moglo odgovoriti potrebama koje su nastale u novim povijesnim uvjetima ondašnjeg društva.«
Različita perspektiva života unutar Crkve i odabir evanđelja odražavaju se kao bitni elementi nasljedovanja Krista. Način franjevačkog života, međutim, nije doveo do podjele s Crkvom, jer su se fratri organizirali po pravilima Rimske Crkve. Međutim, upravo Pravilo tvrdi kako fratri nisu preuzeli već postojeći oblik vjerskog života.
Doista, Franjo je tražio odobrenje novog Pravila temeljenog na evanđeoskom načelu koje je trebalo biti jedini oblik života fratara. Taj način života u jedinstvenoj Crkvi postao je originalan i revolucionaran, ne zato što je pronašao novi vjerski oblik života, niti zato što je htio promijeniti prošlost, nego zato što je u evanđelju pronašao odgovarajuće elemente koji su postali temelj kako bi se moglo odgovoriti potrebama koje su nastale u novim povijesnim uvjetima ondašnjeg društva.
»U tom su kontekstu, riječ i primjer sv. Franje i prvih fratara učinili živim i djelotvornim evanđeoski navještaj, temelj franjevačkog Pravila.«
Osnova vrijednosti novog, franjevačkog pravila i života nedvojbeno je proizlazila iz evanđeoske poruke, ali je njegov odgovor nosio otiske iskustva života Franje i prvih fratara, proživljenog unutar ondašnje crkvene zajednice i društva. U tom su kontekstu, riječ i primjer sv. Franje i prvih fratara učinili živim i djelotvornim evanđeoski navještaj, temelj franjevačkog Pravila.
fra Siniša Balajić
Gospa Sinjska - Uskrs, (2023), 1, 13-14.