Posted by U 24. emisiji Jedno ti nedostaje portala Mreže riječi fra Ante Vučković i Stanko Stojić raspravljaju o tome kako Isus uređuje odnose, odnosno kako nas ozdravlja kad mu dopustimo da uđe u naš život.
Čitanje: Kći Jairova (Mk 5, 21-24.35-43)
Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Peto poglavlje Markova evanđelja donosi izvještaj o uglednom židovu Jairu koji dolazi pred Isusa s molbom da mu ozdravi kćer. Isus mu odluči pomoći. No ono što je naizgled izgledalo kao ozdravljenje djevojčice pretvara se u pravu obiteljsku dramu koja uključuje sve članove... Gdje god Isus dođe odnosi se uređuju, srca se oporavljaju, nastupa mir. Ljudi su izmučeni njima nevidljivim silama i trate vrijeme i gube energiju u vlastitim pokušajima da dovedu život u red. Međutim, bez Isusa samo nastavljaju svoje lutanje...