I ja bih mrmljao
da sam kojim slučajem
upao u Tvoju prispodobu
i našao se u onoj grupi najamnika
koju si prvu pozvao rano ujutro.
I mislio bih kako to s pravom činim
jer cijeli dan u vinogradu
i jedan sat u sumrak
nije za istu plaću.
I znam da bi me najviše zaboljelo razočaranje.
Gledao bih kako svojim iznenađuješ zadnje
i u meni bi se probudila želja da i mene obraduješ
nekim neočekivanim komadićem svoga.
I kad se to ne bi dogodilo,
a ne bi se dogodilo,
jer Ti izravno tražiš da i prvi dobiju kao zadnji,
bio bih razočaran.
I ne bih znao izići iz osjećaja nepravde.
Mrmljao bih,
jer ništa drugo ne bih znao.
A Ti bi me usred mrmljanja
dočekao pitanjem:
Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
Sav moj osjećaj za pravednost potonuo bi u mrak.
Ti bi u mom mrmljanju vidio skrivenu zavist,
a u mom umišljenom osjećaju za pravednost
njezin veo.
I da nije Tvoga oštrog pitanja,
ja bih i dalje tumarao mrmljajući.
Da, uistinu, zar je moje oko zlo?
Zlo zbog tvoje dobrote?
O, kako je lako upasti u klopku zavisti!
O, kako je skliska igra uspoređivanja!
Odjednom,
zbog Tvojih riječi,
vidim se u klopci.
Kako li sam lako zaboravio
da si me već od jutra
izbavio od muke besposličarenja
i najamničkoga straha hoće li me itko htjeti!
Kako li sam samo previdio muku onih
što su cijeli dan čekali i gotovo izgubili nadu
da će se kući vratiti s nekom zaradom!
Kako li sam samo lako smetnuo
jutarnju radost
kako ću na koncu dana ponosno stati pred svoje ukućane
sa zarađenom dnevnicom!
Kako li sam brzo postao gluh
za muku onih zadnjih
koja se stisnula u riječi:
Nitko nas ne najmi!
Ti si ispunio sve što si obećao
i još me učiš kako izbjeći zavisti
i kako svoje oko osloboditi od zla.
O, da naučim isprati oči od zla zavisti
i izvježbati srce da se raduje Tvojoj dobroti
kojom na životu držiš najmanje.
O, da mi oslobodiš um i dušu od natruha uspoređivanja
i podariš oči čiste od zla
pa da moja radost bude odjek Tvoje dobrote!
Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
Mt 20, 15
fra Ante Vučković