Zaboravljeni Bog

BogoslovPosted by

Prisutnost Boga u svijetu nije više samorazumljiva činjenica koja se ne propituje. Naprotiv, pitamo se često gdje je Bog? Postoji li? Kakav je? Kako i kada djeluje? Zašto se ne očituje? itd. Mogli bi, igrajući se poretkom riječi, nizati slična pitanja u nedogled. S pravom će mnogi na navedena pitanja odgovoriti da je Bog dobar, svemoćan, sveprisutan, pravedan, milosrdan… jer je uistinu takav. Zapravo: Naš je Bog nezaboravan! Ne postoji nitko tko bi Mu bio ravan u ljubavi, dobroti, mudrosti, moći, znanju, radosti.

Da, Bog je uistinu nezaboravan! Međutim, Njegovi postupci nisu naši postupci, Njegova nam je logika pomalo nelogična. Naime, dok se mi neumorno trudimo da budemo zapamćeni i primijećeni, da nas ljudi pamte i pohvalno pričaju o nama, Bog je dopustio da bude zaboravljen. Njegova je veličina u njemu samome, a ne u tome da Ga se drugi sjećaju. Da, taj isti Bog, bez kojega nitko i ništa ne bi postojalo, koji je prevažan da bi bio zaboravljen, dopušta da Ga ljudi smjeste u zaborav. Tko od nas nije proživio barem jedan kraći period u zaboravu na Boga? Možda je danas više nego ikad prije nezaboravni Bog – zaboravljen.

Čini se da ljudi danas olako riješe pitanje Boga u svom životu; zadovolje se prosječnim i površnim odgovorima: tek toliko da to pitanje više ne smeta. Vjerojatno većina ljudi i nema ništa protiv Boga, ali ni išta s njim. Duh vremena, koji ljudi stvaraju, kao da je sve ravnodušniji prema Bogu i kao da bi mu najviše odgovaralo da se Boga uopće ne spominje.

U zaboravu kao da je sam Bog najnemoćniji. Zar nije i Isus tako posvjedočio: „I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.“ (Lk 17, 26-30)

Molimo Boga da uvijek budemo svjesni njegove prisutnosti i da se uvijek sa zahvalnošću spominjemo njegovih dobročinstava. Jedino je u Božjem spomenu spomen na nas nezaboravan: „Ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.“ (Lk 10, 20) Spominjanje i zazivanje imena Božjega najbolje je jamstvo i znak da ne ćemo zaboraviti ni jedni na druge.

fra Jerko Kolovrat