U Bibliji - na mnogim stranicama - izdiže se ideal čovjeka koji se nadahnjuje Biblijom, živi od Božje riječi i za Božju riječ. To je “čovjek Božji”, onakav kakva je Bog zamislio i stvorio pa ga - kroz Bibliju - poučava kako da se kao takav, kao čovjek Božji ostvari.
Taj “čovjek Božji” - mi ga ovdje zovemo “biblijski čovjek” - živi kao prijatelj i suradnik Božji.
U Božjim očima čita i razumije sebe i sve oko sebe. Ne smatra se posljetkom slijepe igre ni proizvodom demonskih sila... dakle, ni slučajan ni zlobno bačen u život. On znade da je pozvanik Božji, suradnik i suostvaritelj božanskog plana. Znade da je pred Bogom vrijedan i to mu je izvor vrijednosti - jer je djelo Božje stvoriteljske i otkupiteljske ljubavi, procijenjen cijenom krvi Sina Božjega. Znade da ima svoj početak i svoj svršetak - i Alfa i Omega - u Bogu. Osjeća se uzvanikom na obiteljsku gozbu s Bogom Ocem po Sinu u Duhu Svetomu. Znade da nije ničim determiniran, pa ni samim Božjim odlukama, nego je pozvan da slobodno - ali razumno - zaigra u Božjem planu u kom surađujući sam sebe ostvaruje.
Takav je čovjek poduzetan. Znade naime da ima svoj udio u svijetu i svemiru i da u Bogu sve može. On moli i radi. Moli jer slavljenje Boga ne smatra besposličarenjem nego svojim prvim poslom, čašću i vlastitim obogaćenjem. Radi jer u radu produžuje molitvu ukoliko potpomaže izgradnju boljeg svijeta i sreću svojih bližnjih te i tako slavi Boga.
Biblijski čovjek vjeruje u bolji svijet te na tom surađuje, prvenstveno poboljšavajući sebe i pružajući svima osobito najbližima, svu svoju velikodušnu i zaposlenu suradnju da budu i oni bolji. Ipak, konačne svoje nade u novi i dobar svijet ne stavlja tek u ovozemne granice jer je od Boga informiran da je ovdje njegovo samo prolazno obitavalište i radilište, a ondje - vječna domovina. To ne smanjuje nego samo pojačava njegovu inicijativnost i aktivnost na ovom svijetu jer znade da istom ovdje gradeći Božje kraljevstvo stiče pravo da mu zauvijek bude građaninom.
I dok tako Biblija pojačava njegovu individualnu svijest, aktivnost i odgovornost, ona mu posviješćuje i to da je član naroda. Stavlja ga tako u bitne odnose s ostalim suvjernicima, sugrađanima, suljudima. Znade da istom sudjelujući sa svima na dobru, istini, pravdi, miru, sveopćem bratstvu i razumijevanju ostvaruje i svoj poziv i samoga sebe. Dok mu, dakle, Biblija omogućuje da bude snažan, aktivan, odgovoran i izgrađen individuum, odgaja ga također da bude zajedničar u društvu i Crkvi. To mu daje posebnu snagu i jakost jer nije osamljen.
Na taj način Biblija, u isto vrijeme dok pobožanstvenjuje čovjeka, ujedno ga i očovječuje. To nam tako dobro posviješćuje naše, staroslavensko Vjerovanje kada ispovijedamo utjelovljenje Sina Božjega riječima: „I vačloveči se - učovječi se - postade čovjekom.” Doista, učovječenje Boga postaje zakonom punog počovječenja svakoga čovjeka. Tako nastaje - u Bibliji zasnovan - novi, bolji, Božji svijet.
fra Bonaventura Duda